Reagirajući na članak Radija Slobodne Evrope, prenesen u “Zarezu” od 12. siječnja ove godine pod naslovom “Crkva gora od Partije?”, a u kojem se govori o klerikalizmu u Hrvatskoj i Srbiji, predstojnik Tiskovnog ureda HBK prof. Anton Šuljić uzdržao se od komentara vezanih uz tvrdnje dr. Ružice Rosandić, koja govori o odnosu Srpske pravoslavne crkve i srbijanske države, te se samo usredotočio na tvrdnje socijalne psihologinje iz Zagreba dr. Mirjane Krizmanić, koja govori o hrvatskim prilikama. Komentar prenosimo u cijelosti.
“U najmanju ruku začuđuje neinformiranost, paušalni pristup, ideološka obojenost i zlonamjernost kojima dr. Mirjana Krizmanić govori o Crkvi u hrvatskome društvu. Redom: Kada tvrdi da u komunizmu nije bilo proganjanja Crkve, nego samo da se Crkva #!nije mogla plesti u sve#!, tada je to opako, i više od opasnog nepoznavanja činjenica. To je izvrtanje činjenica. A izvrtanje činjenica je manipulacija. Tvrditi pak da je Crkva od državnih vlasti #!dobila sve što je tražila#! ponovno je nepoznavanje i izvrtanje činjenica, jer da je znanstvenica htjela provjeriti, mogla je saznati da je Katoličkoj crkvi vraćeno oko trideset posto, u komunizmu oduzete, imovine.
No, kako ona ne ide u crkvu – čime se diči – a mnogo čita, sluša i gleda, očito da su njeni informatori ne izvori i ne činjenice, već posrednici. Treba zaista vjerovati u njenu znanstvenost, jer njene su tvrdnje sve samo ne znanstvene! Tako, komentirajući ulazak vjeronauka u školski sustav, dr. Krizmanić pokazuje da ili ne pozna ili pak ne želi prihvatiti činjenicu da je školski vjeronauk civilizacijski doseg Zapadne Europe. Slična je i tvrdnja da ugovore kakve ima Hrvatska sa Svetom Stolicom #!nema nijedna druga država#!. Ugovore sa Svetom Stolicom ne samo da ima većina zapadnoeuropskih država, nego i mnogo država na svijetu, pa je ignorantski tvrditi da je Hrvatska izuzetak. Neistinita je i tvrdnja da država svećenicima #!daje plaću#!. Svećenici ne dobivaju plaću iz državnoga proračuna.
Paušalna je i tvrdnja da je Crkva najbolji lobist na izborima, a koja zapravo prokazuje ideološku orijentaciju pa i stanovitu mržnju psihologinje i prema Crkvi i prema određenim strankama, sve ako je i bilo pojedinačnih ispada na tome planu.
Što reći o njenoj prepotentnoj tvrdnji kako se Crkva #!miješa u stvari o kojima ništa ne zna#!, apostrofirajući pitanja vezana uz seksualni moral, a što tek misliti o tvrdnji kako, kad je Crkva u pitanju, #!nema ni riječi o toleranciji#!?!
Govoriti o #!neznanstvenosti#! Crkve zaista je u najmanju ruku deplasirano, i k tome još na način koji je sve samo ne argumentiran. Nije točna njezina tvrdnja da se seksualni odgoj predaje u sklopu vjeronauka. No, tvrditi kako Crkva nema tolerancije zapravo prokazuje neobuzdanu strastvenost isključivosti, ni najmanje primjerene znanstvenome diskursu. Ipak, da bi se valjda zaštitila, ona će se radije založiti za osnivanje udruge koja će čuvati prava ateista, jer se u Hrvatskoj, prema njenoj tvrdnji, mora reći da ste katolik. Koje li površnosti i inkompetencije od doktorice znanosti?!
A što tek reći o njenoj konstataciji #!Biskupska konferencija, koja se jako često održava, daje preporuke o svemu, a vlast onda Biskupsku konferenciju vrlo često citira kao nekakvog vrhunskog arbitra#!? Sve ako je i kolokvijalno, previše je. Biskupska se konferencija održava najviše četiri puta godišnje, što baš i nije #!jako često#!, a nije poznato kada i na koji je način bilo koja vlast citirala neke stavove Biskupske konferencije. Njene pak lamentacije nad neinteresantnim, a kamo li humorističnim #!Zlikavcima#!, nisu vrijedne komentara. Tvrdnja da se nakon skandala u Caritasovu domu u Brezovici #!nije dogodilo ništa#!, zapravo je svjesno obmanjivanje javnosti. Prema crkvenoj pravnoj proceduri imenovano je povjerenstvo i novi privremeni upravitelj, a dotadašnja ravnateljica više nije na funkciji. Monstruozna je tvrdnja dr. Krizmanić kako Crkva na #!jedan rafiniran način potiče mržnju prema različitima#!. Mržnju prema različitima očito promiče psihologinja koja općenitim, a često i lažnim tvrdnjama prepunih zadnje namjere, unosi razdor i svjesno obmanjuje javnost. Tako ona npr. bez trunka sumnje tvrdi da se Gotovinini plakati nalaze na crkvenim zidovima. Nigdje u Hrvatskoj takvi se plakati nikada nisu nalazili na crkvenim zidovima. Njoj smeta i to što postoji pastoralna skrb za osumnjičene katolike u Haagu, jer ih je ona već osudila, ali ne i, kako tvrdi, za siromašne. A da je gospođa samo jednom zavirila u neko od sirotišta ili u pučku kuhinju pri nekoj od crkava, vidjela bi da se Crkva brine i o tim slojevima ljudi. Ona, eto, ne vidi #!nikakav rad na humanosti#! u Crkvi, u crkvu ne ide, izvore ne pozna, činjenice zaobilazi i iskrivljuje – i tvrdi kako je, zbog toga što ide na misu, #!narod jako klerikalan#!. Sapienti sat”. (ika)