Kao četvrta knjiga Biblioteke “Radovi” u izdanju Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu ovih dana je objavljena knjiga dr. Nike Ikića pod naslovom “J. J. Strossmayer i crkveno, kulturno i nacionalno jedinstvo”. Knjiga u prvom dijelu donosi biografiju Josipa Jurja Strossmayera, drugi dio knjige obrađuje Strossmayerovo područje djelovanja i govori o politici Monarhije iz hrvatske perspektive, Strossmayeru i južnim Slavenima te Strossmayeru kao crkvenom čovjeku. Treći dio nosi naslov: “Strossmayer i eklezijalno jedinstvo”, obrađujući Strossmayerove stavove o Crkvi i sintezu Strossmayerove nauke o Crkvi.
Autor, dr. Niko Ikić u svom predgovoru istaknuo je da knjiga, kao zamišljena zgrada ima svoja dva kata, tj. svoja dva osnovna cilja: “Prvi kat je povijesni, a drugi teološko – ekleziološki. Povijesni kat ima svoj temelj i prizemlje. U prvom dijelu želim kratko predstaviti njegov životni put. To je temelj njegove zgrade. U povijesnom prizemlju, koje ima tri dijela, nastojim osvijetliti činjenice, koje nedvojbeno pokazuju da je Strossmayer bio potpuno nacionalno svjesni Hrvat sa slavenskom dušom, da je neizmjerno ljubio svoju vjeru i domovinu, da su hrvatstvo i južnoslavenstvo za njega dvije različite kategorije, da ih je tada, naglašavam tada, mogao spajati prvenstveno na kulturnom polju, a da one ostanu istovremeno nerazdvojne i nepomiješane. To on potvrđuje svojim neumornim političkim djelovanjem u okviru Monarhije, Hrvatske i južnoslavenstva. To on pokazuje svojim nenadmašnim kulturnim doprinosom, posebice u izgradnji temeljnih hrvatskih institucija. To on svjedoči kao crkveni čovjek i đakovački biskup. Drugi kat a treći dio, posvećujem teološko – eklezijalnom cilju ove knjige, koji povezujem s ključnim pojmom Strossmayerova života i djelovanja, a to je jedinstvo. Ono je bilo cilj svih njegovih ciljeva, san svih njegovih snova, a posebice na crkvenom području. Drugi kat ima ponovno svoja dva dijela. U prvom dijelu drugog kata, izlažem bez komentara njegove stavove o Crkvi, primatu, jedinstvu i njegovim sredstvima do jedinstva. U drugom dijelu drugog kata pokušat ću dati sintezu Strossmayerove eklezijalne nauke o Crkvi i Crkvama, kao okviru jedinstva; pa onda nauke o biskupskim pravima, nezabludivosti i primatu kod pape, kao stepenici do jedinstva; te zaključno samo njegovo shvaćanje jedinstva i pravac ostvarivanja…”.
Recenzent akademik Franjo Šanjek za tu knjigu je napisao: “Tekst dr. Ikića predstavlja uglednoga bosanskog i srijemskog biskupa u dosad manje poznatom svijetlu. Naime, analizom opširne i manje poznate ili javnosti nepoznate arhivske građe i historijske literature, dr. Ikić zanimljivim rječnikom pokušava skicirati događanjima iznimno bogat Strossmayerov život i javni rad, kako onaj crkveni (Prvi vatikanski sabor) tako i društvena, kulturna i politička nastojanja u službi boljitka hrvatskog naroda, koji je iskreno ljubio i za koji je tijekom dugog života istinski izgarao… Uvjeren sam da će rukopis dr. Ikića, pretočen u knjigu, pridonijeti istini o Strossmayeru i potaknuti nova i korisna istraživanja”.
Drugi recenzent dr. Thomas Bremer ističe: “Knjiga dr. Ikića jest od velike važnosti jer pruža teološki fundiranu analizu Strossmayerove misli pod originalnim aspektom ideje jedinstva. Služeći se bogatom literaturom i naslanjajući se na izvore, autor pokazuje biskupovu ekleziologiju uvjerljivo u njezinoj bliskosti starocrkvenoj tradiciji kao i pravoslavnom poimanju Crkve. Time je Strossmayer postao jednim od utemeljitelja ekumenske misli… Njegove su ideje utjecale na katoličku teologiju 20. st. i dobile svoju afirmaciju u ekleziologiji II. vatikanskog sabora. Moderna ekumenska teologija se s katoličkog aspekta jedva može zamisliti bez ideja i akcenata koje je Strossmayer još tako rano zastupao”. (ika-kj/kta)