Uvijek je radostan i nezaboravan događaj biti romarji – hodočasnici. I nezaboravan je doživljaj zajedno s braćom i sestrama naći se kod Majke Marije, u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu, ovdje u Brezju, Mariji Bistrici, Trsatu, Svetoj Gori, Ptujskoj Gori, Sinju, Aljmašu, Voćinu… Evo nas danas kod Majke – Marija Pomagaj, doma u Brezju.

Oj postoj vsagdo, ki pelješ se tod mimo, / Tu domuje Mati, Mati vseh Slovencev, veli pjesnik. A u duhu i u ozračju današnjeg radosnog događaja možemo reći: Tu domuje ena Mati, Mati in vseh Hrvatov!

Doista je danas naša i Majčina radost još veća jer prelazi geografske i susjedske granice, jer nadilazi kulturne i jezične barijere. U toj radosti kličem: Bog daj srečo sosed! Pozdravljam te Crkvo u Sloveniji koja si pod ovim geslom prije dvije godine hodočastila u hrvatsko nacionalno marijansko svetište u Mariju Bistricu. I dobro je da smo susjedi. Nekoć, unutar stare Kraljevine i nove Federacije, granice su nas sputavale, a ono bratstvo i jedinstvo udaljavalo. Mi vjernici, sinovi i kćeri jedne Katoličke crkve, danas u Brezju, još svjesnije doživljavamo da nismo po geografiji i granicama samo susjedi, već smo mnogo više. Bližnji. Rodbina. Po Majci Mariji braća i sestre. Zato, braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam. Pozdravljam braću u episkopatu #!#!navjestitelje evanđelja i svjedoke nade#!#! Crkve Božje u Sloveniji i hrvatskom narodu, braću svećenike i redovnike, sestre redovnice i sve vas braćo i sestre Kristovi vjernici, a osobito sve vas koji ste bolesni i osamljeni.

Pozdravljam sve vas, braćo i sestre po vjeri, koji ste putem radijskog prijenosa na svoj način zajedno s nama hodočasnici danas u Brezju. Pozdravljam sve vas, braću i sestre kršćane te pripadnike drugih vjerskih zajednica, kao i sve ljude dobre volje koji preko radija prate ovo hodočašće zajedništva.

U radosti zajedništva hodočastimo Majci Mariji u pohode. Hodočastimo Majci Pomoćnici da nas prati na našem zemaljskom hodočašću i pomaže na našem putu traženja.

Da, čovjek je biće koje traži. Često ni sam ne zna što traži. Prepušten svojim željama ili željama drugih, nerijetko postaje kolonija nametnutih potreba i dirigiranih želja. Osjeća se izgubljeno poput lutalice bez cilja i smisla. U svom nemiru i traženju čovjek se pita: Je li lutalica ili je hodočasnik?Lutalica bez cilja ili hodočasnik cilja i smisla? Braćo i sestre, hodočasteći Majci Mariji nosimo u sebi to pitanje. Hodočastimo Majci Marji jer je i ona hodočasnica. Evanđelje nam govori o Mariji hodočasnici, koja hodočasti i traži. Duboko je osjetila i proživjela našu ljudsku dimenziju traženja, otvoreno priznavši svome Sinu: #!#!Gle otac tvoj i ja žalosni smo te tražili#!#!. Uvijek nešto, negdje tražimo. Nedorečeni smo. Zato nikakvo čudo da je prva Isusova riječ upućena njegovim suvremenicima u Ivanovu evanđelju: #!#!Što tražite?#!#! (Iv 1, 38). Ako je Isus u svom prvom susretu s ljudima svoga vremena baš to upitao, što bi tek danas rekao promatrajući nas u ritmu, pod pritiscima, u brzini i buci našega svakodnevlja. Uputio bi nam to isto pitanje, samo još snažnije i glasnije: #!#!Što tražite?#!#!

Hodočasnici Josip i Marija traže Onoga koji nas je došao potražiti. Koji je došao potražiti ono što je izgubljeno. Zato čovjek nije samo biće koje traži, vođeno svojim površnim željama i nagonima, već biće koje je određeno i u sebi ima usađenu temeljnu čežnju: #!#!Nemirno je srce naše, Bože, dok ne otpočine u Tebi#!#!. Pitanje je što će prevagnuti u nama? Površne želje ili temeljna čežnja? Čovjek lutalica ili hodočasnik? Na sreću imamo šansu! Imamo šansu u svakom slučaju! Ne traži samo čovjek. I čovjek je tražen.

Evanđelje nas izvješćuje o izgubljenosti. Ali koga? Na pitanje Majke Marije koje bi dalo naslutiti da se On izgubio, Isus mirno, skoro začuđeno odgovara: #!#!Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca moga.#!#! (Lk 2, 49). Tražili su ga tamo gdje On nije kod kuće. Tražili su ga u svom sigurnom prostoru, gdje su oni doma: među suputnicima, među rodbinom i znancima (Lk 2, 44). Tu ga mogu samo tražiti, samo pitati, ali ne i konačno naći.

Isus danas nama hodočasnicima uz ono svoje pitanje: Što tražite?, nadodaje: #!#!Ako mene tražite, gdje me to tražite?#!#!. U ovisnostima? Hedonizmu? Konsumizmu? Zabavi? Profitu? Karijeri? Vezama? Kršenju propisa? Kriminalu? Što tražite? Sami sebe? Tko traži svoj život po svaku cijenu, izgubit će se!

Isus ne prigovara zbog samog traženja, već zbog načina i mjesta traženja onih koji ne razumiju da mu je biti u onom što je Oca njegova. Josip i Marija, da bi mogli ići naprijed moraju se vratiti i Njega potražiti. Njega naći znači i sebe pronaći. Njega naći znači imati budućnost. Njega naći znači upoznati Onoga koji nas u njemu traži. Oca! Otac je u Lukinu evanđelju prva Isusova riječ i odgovor nama na naše traženje: #!#!Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca moga.#!#! Otac je i posljednja Isusova riječ u ovom evanđelju: #!#!Oče u ruke Tvoje predajem duh svoj.#!#! (Lk 23, 46). Otac je i u sredini Lukina evanđelja: #!#!Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da,, Oče! Tako se Tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin; i onaj komu Sin hoće da objavi.#!#! (Lk 10, 21-22).

Traže ga! Gdje ga danas sve traže i tražimo? U sektama, ideologijama, filozofijama… Tu ga mogu samo dalje tražiti, ali ne i naći. A gdje su ga pronašli? U hramu! U onome što je Oca njegova – u Crkvi njegovoj, u Riječi Božjoj, euharistiji, sakramentima, u bližnjem…

Doista, braćo i sestre, Majka Marija je, ne samo primjer traženja, nego i najbogatije ostvarenje susreta s Njime koji nas je došao potražiti. Ona je put Njegova utjelovljenja jer #!#!kada dođe punina vremena odasla Bog Sina svoga#!#! (Gal 4, 4). Ona je i naš najizvrsniji, najsigurniji put do Njega – Sina njena. Marija, svjesna i odgovorna u svojoj majčinskoj ulozi, koju je primila od svoga Sina na križu, i iz svoga hodočasničkog traženja, ne može zaboraviti nas svoje sinove i kćeri. Želi nas pratiti da se ne izgubimo na našim hodočasničkim putovima i poljima traženja. Ona nam je siguran vodič do Isusa Krista. Želi nas uvesti u Hram, mjesto susreta s Gospodinom.

Hram – mjesto susreta s Gospodinom jest Riječ Božja. #!#!Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.#!#! (Lk 2, 46). Je li to bio njegov razgovor s navjestiteljima i propovjednicima Božje riječi? Zašto baš s njima? Što bi On njima, odnosno, današnjim navjestiteljima želio reći? Tko bi nas mogao bolje i dublje uvesti u život riječi Božje od Majke Marije koja je Riječi Božjoj potpuno odgovorila: #!#!Evo me! Neka mi bude po riječi Tvojoj!#!#! Ta Majka Marija je dala život Riječi Božjoj u svome životu, od svoga života. Isusa, mi hodočasnici, nalazimo u Hramu Riječi, osobito na nedjeljnom euharistijskom slavlju. Štoviše, tu i sami postajemo majka, brat, sestra, jer Isus, kad je čuo da ga Njegovi vani traže reče: #!#!Majka moja, braća moja, ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.#!#! (Lk 8, 21). Majka Marija je u ovome nenadmašiva. Tko je bolje slušao riječ Božju od nje same u kojoj se Riječ Božja nastanila, utjelovila. Zato nam Ona iskustveno i majčinski svake nedjelje, vodeći nas svome Sinu, poručuje: #!#!Što god vam rekne, učinite!#!#! (Iv 2, 5)

Hram – mjesto susreta s Gospodinom jest Svetište nad Svetištem – Euharistija, nedjeljno Euharistijsko slavlje. Da li Ga doista nedjeljom tu tražimo ili posvuda drugdje: u radu, sportu, izletu, odmoru, na sve strane osim tamo gdje je On? Marija je živa i najdublja memorija Gospodinova spomen-čina: #!#!Ovo je moje tijelo… i krv novoga saveza za vas… Ovo činite meni na spomen#!#!. Primajući Njega u euharistijskom kruhu u svoje ruke, kako se ne sjetiti onog radosnog događaja kada ga je Majka Marija u Betlehemu primila na svoje ruke i poklonila se pred otajstvom Boga u svome Sinu. S pravom je, braćo i sestre, danas, mi, Njena duhovna djeca, molimo: Majko, Sinu svome nas vodi.

Marija i Josip, za vrijeme hodočašća, našli su Isusa u hramu, te #!#!On siđe s njima i dođe u Nazaret#!#!. Nazaret je naše svakodnevlje, prostor i vrijeme našega življenja; prostor naših granica i vremenskih ograničenosti. Nazaret je Božja riječ u ljudskoj riječi, prisutnost Boga u čovjeku, otajstvena prisutnost Emanuela – Boga s nama. Nazaret je otajstvo odrastanja utjelovljenog Boga među nama, Bogočovjeka koji od čovjeka prihvaća i uči sve naše ljudsko. Nazaret je otajstvo otkupljenja stvorenja i stvorenoga od beznačajnosti i ograničenosti. Nazaret je objava, a ne skrovitost Boga. Nazaretska skrovitost i šutnja jest najveće otajstvo govora Boga. Govora i traženja nas samih.

Što je i gdje je Nazaret, braćo i sestre? To je moj, tvoj, naš život! Brak, obitelj, društvo! Hrvatska, Slovenija, Europa! Trgovina, zakonodavstvo, ekonomija! Kultura, javnost, mediji! Politika, Parlament, Ustav!

Ima li za njega mjesta u današnjem Nazaretu? Nije li On često u anonimnosti, na periferiji ili čak izbačen i protjeran iz našeg Nazareta – stranac među svojima? Europo Nazarete, ima li On mjesta u tvome Ustavu? A njega je dozivao i tražio tvoj predstavnik već u Djelima apostolskim vapijući apostolu Pavlu: #!#!Prijeđi… i pomozi nam#!#! (Dj 16, 9). (Radosna vijest Kristova evanđelja bila je ona nutarnja snaga s kojom se kroz mnoge nevolje i tjeskobe Europa uvijek ponovno nalazila, obnavljala svoje srce i lice, rađajući plodovima kršćanske ljubavi i izvan svojih granica. Gospodine, potraži nas da se ne izgubimo u tami.

Taj isti poziv uputili su i Slovenci pred više od dvanaest stoljeća sa svojim knezom Hotimirom i slavenskim apostolom biskupom sv. Modestom. Istom izvoru, svoj spasonosni krik uputili su i Hrvati sa svojim vladarima blagovjesnicima radosne vijesti u Solinu na izvoru Jadra, hrvatskog Jordana. Od nomada, mi Slovenci i Hrvati, postali smo starosjedioci, od pogana kršćani, iz tame prešli smo u svjetlo, od lutalica hodočasnici. Od prvog našeg koraka na ovom hodočašću prati nas Majka Marija. Ona nas neprestano prati i vodi Kristu. Iz susreta s Njime, iz dubokih kršćanskih korijena izraslo je i raste slovensko, hrvatsko, europsko duhovno i kulturno zajedništvo. Krist nam je trajno nadahnuće da s njime gradimo naše zajedništvo i suradnju u našoj nazaretskoj obitelji europskih naroda. Svjedoci smo ovih dana da su mladi, tražeći Njega na Marienfeldu u Koelnu, došli pokloniti mu se što je dobar znak za budućnost Europe i svijeta.

Braćo i sestre, danas iz Marijina svetišta, Marija Pomagaj iz Brezja, s ovog našeg zajedničkog hrvatsko-slovenskog hodočašća u radosti zajedništva Majci u pohode, a po Mariji k Isusu želimo i mi s Marijom i Isusom sići u naš Nazaret. Tu ga želimo trajno tražiti da bismo mogli, ne gubeći se, ići naprijed. Marijo, Majko naša, neka nas na tom putu prati i zagovor naših blaženika, navjestitelja radosne vijesti i svjedoka nade u teškim i beznadnim vremenima blaženoga Alojzija Viktora Stepinca i blaženoga Antona Martina Slomšeka, tvojih, Majko, štovatelja, a naših hrabrih i slavnih, svjedočkih i proročkih muževa.

Majko, Sinu svome nas vodi! Bdij nad oba naša naroda, i svim građanima Hrvatske, Slovenije, Europe i svijeta.

Amen.