Zagreb, (IKA) – Drugi znanstveni simpozij crkvenih pravnika s međunarodnim sudjelovanjem održan je u ponedjeljak 10. studenoga u Dvorani Vijenac u Zagrebu na temu “Ništavnost ženidbe: procesne i supstantivne teme”. Organizatori simpozija su Međubiskupijski sud i Međubiskupijski prizivni sud u Zagrebu, a suorganizator Katedra kanonskog prava Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavanja su održali stručnjaci za kanonsko pravo iz Hrvatske: mr. Mato Mićan, dr. Ivan Jakulj, dr. Viktor Nuić, dr. Slavko Zec, dr. Nikola Škalabrin, dr. Jure Brkan, dr. Josip Šalković, mr. Ilija Jakovljević; iz Bosne i Hercegovine: dr. Pero Pranjić, dr. Klara Čavar, dr. Tomo Vukšić te je pročitano predavanje dr. Andreja Saje iz Slovenije, ali i za civilno pravo dr. Dubravka Hrabar i dr. Marko Petrak.
Obraćajući se okupljenima na početku simpozija zagrebački nadbiskup i moderator zagrebačkih sudova kardinal Josip Bozanić istaknuo je da je potrebno poznavati i obdržavati prirodne i pozitivne božanske norme kojima je uređen brak, kao i zakone kojima ga je Crkva uredila. Odatle proizlazi i potreba za znanošću kanonskoga ženidbenog prava koja promatra ženidbu i brak sa specifičnog stajališta, ali se oslanja, prihvaća i pretpostavlja spoznaje drugih, ne samo svetih znanosti nego i društveno-humanističkih. “Kad crkveni sud na zahtjev stranke provodi sudski postupak on ujedno vrši i pastoralnu dimenziju, posebno kad se usredotočuje na ono što predstavlja temeljnu dodirnu točku između prava i pastorala, a to je ljubav prema istini. Crkveni sud utvrđuje istinu, stavlja se u službu istine. Sudski postupak proglašenja ništavosti ženidbe nije po sebi neko sredstvo za ostvarenje bilo čijih interesa, već sredstvo za ispunjenje dužnosti pravednosti da se svakome dadne ono što mu pripada. Istina koja se utvrđuje nije neka apstraktna istina, istrgnuta iz područja dobra osoba. Ta istina je sastavni dio ljudskoga i kršćanskoga puta svakog vjernika”, istaknuo je kardinal Bozanić.
Nakon uvodne riječi kardinala Bozanića održana su predavanja koja se usko tiču problematike ženidbe i sudskog procesa proglašenja ništavnosti ženidbe. Predavači su istaknuli kako je tema više nego aktualna, jer je zbog mnogih društvenih okolnosti, institucija braka u krizi što se očituje i povećanim brojem sudskih parnica, kojih je ipak na ukupan broj katolika još uvijek malo. Svaki od predavača ukazao je na određeni dio procesa te iznio probleme koji se pojavljuju u teoriji ili praksi crkvenih sudova. Dvoje predavača, stručnjaci za civilno pravo, prikazali su sličnosti, ali i razlike u civilnom i kanonskom ženidbenom pravu.
Povećanje broja ženidbenih parnica na crkvenim sudovima osim društvenih okolnosti pripisuje se i većoj informiranosti vjernika o toj mogućnosti. Kako bi se ženidbene parnice djelotvornije rješavale u korist vjernika koji se obraćaju na crkvene sudove, Papinska komisija za autentično tumačenje zakonodavnih tekstova 2005. izdala je instrukciju “Dostojanstvo braka” (Dignitas connubii) u kojoj je iznijela pravila koja crkvena sudišta trebaju poštivati u postupcima za proglašenje ništavnosti ženidbe. U njoj su sakupljeni zakoni vezani uz ženidbene postupke, u svjetlu iskustva zabilježenoga u tijeku više od 20 godina nakon objave Zakonika kanonskoga prava iz godine 1983. Dr. Pranjić kazao je kako se njome ide za pojednostavljivanjem i ubrzavanjem parnica koje su nekad trajale godinama, ali da se u ženidbenim procesima očituju mnoge teškoće kao što su nedostatak pravnika, suradnje od strane onih koji pokreću parnice, materijalne teškoće i slično.
Prije pokretanja ženidbene parnice na sudu instrukcija DC zagovara savjetovanje i pokušaj mirenja, a sam sudski proces ostavlja kao posljednju mogućnost. Svaka obitelj u teškoćama ima pravo na savjetovanje, jer Crkva pastoralno skrbi za sve svoje članove. Dr. Saje istaknuo je kako je pri bračnim teškoćama značajnija uloga župnika, bračne zajednice i obiteljskog savjetovališta koji obitelji u potrebi susreću na terenu od crkvenih sudova čija je uloga samo teoretska. Važnu ulogu u savjetovanju ima osoba savjetnika koji mora biti zrela i odlučna osoba, obrazovana, mora znati razlikovati razne životne situacije, znati pružiti konkretnu pomoć bračnim drugovima pri razumijevanju njihova stanja te biti spremna na poticaj i traženje rješenja. Savjetnik ne smije tražiti krivca, treba bračne drugove uputiti na institucije te utvrditi sumnju u sakramentalnost ženidbe, ali ne smije izreći sud o mogućem ishodu parnice.
Važnu ulogu u pokretanju sudske parnice ima kvalitetno sastavljena tužba na osnovu koje će parnica biti prihvaćena ili odbačena. I u ovom dijelu sudskog procesa važnu ulogu igra župnik podnositelja tužbe koji poznaje okolnosti te može pomoći u pisanju tužbe. Tužba mora biti kratka, jasna i mora slijediti određeni red. Nakon prihvaćene tužbe crkveni sud vodi računa i o tuženoj stranci te joj je dužan dostaviti poziv na sud uz koju je priložena i tužba te ga upoznati sa svim učesnicima koji sudjeluju u procesu kako bi on mogao iznijeti moguću primjedbu.
Kako bi se dokazalo da postoje valjani razlozi za proglašenje ništavnosti braka Zakonik kanonskog prava i DC zahtijevaju obvezu uvođenja stručnjaka u ženidbene parnice. No stručnjak nema ovlasti procjene je li brak ništavan ili nije već je sudac u odlučivanju samostalan te ima punu slobodu i pravo zaključke stručnjaka prihvatiti ili odbaciti. Njihova suradnja zahtijeva međusobno poštivanje samostalnosti i nadležnosti na onom području za koje je svatko od njih odgovoran.
Posljednji dio simpozija bio je posvećen znanstvenim i stručnim izazovima kanonista u hrvatskim okolnostima.