Nitko ne bi smio umrijeti od gladi

1. Vraćam se sa savjetovanja na svjetskome vrhu o prehrani koji je je danas otvoreno kod FAO, ovdje u Rimu. Na tom mi je mjestu dano da upravim riječ izaslanicima i predstavnicima gotovo dvjesto zemalja. Zahvaljujem Gospodinu za tu mogućnost i od srca želim da razmišljanje sljedećih dana donese djelotvorne poticaje za rješavanje drame izazvane glađu u svijetu.
Doista su tragične prilike u kojima se sada nalazi više od osamsto milijuna osoba zbog pomanjkanja hrane ili zbog pothranjenosti. Treba hitno izvršiti sve moguće napore da se ukloni sablazan istodobnog postojanja ljudi koji nemaju ni najosnovnije i drugih koji obiluju suviškom.
Dao Bog da, zahvaljujući udjelu državnih odgovornika, dobrotvornih organizacija i svake osobe dobre volje, raste na svakom kontinentu obveza solidarnosti s trajnom pozornošću na najpotrebitije. Dok sam jutros govorio, u srcu sam osobito živo osjetio tragediju ruandskih, burundskih izbjeglica i zairskih stanovnika Kivuć, žrtava neljudske logike međuetničkih sukoba. Ta je drama trajno prisutna u mojoj duši. Kako se može ostati ravnodušan pred ljudima koji su gotovo na izmaku snaga, dok bi se mogli okoristiti najpotrebnijom hranom i lijekovima nagomilanima u velikim količinama nedaleko od njih?
Ponavljam žalosni krik savjestima i odgovornima svih u to upletenih i cijeloj međunarodnoj zajednici, da bez odgađanja priteknu u pomoć toj braći i tim sestrama. Uvreda nanesena njihovu životu i njihovu dostojanstvu uvreda je Bogu, čiju sliku u sebi nosi svako ljudsko biće. Nikakvo oklijevanje, nikakva predrasuda, nikakva proračunatost neće nikada moći opravdati dalje kašnjenje u dobrotvornoj pomoći.
Molimo da patnja tolikih nevinih i prolivena krv vjernih služitelja Crkvi i ljudima posluže suzbijanju mržnje i pridonesu da na ljubljenom afričkom kontinentu nastane razdoblje međusobnog poštovanja i bratskog prihvaćanja. Molimo također da se učvrsti i ukorijeni u srcu ljudi apsolutni, neotklonjiv i oživljujuai zakon bratske ljubavi.