Frankfurt, (IKA) – Na regionalnim sjednicama u Njemačkoj na čelu s delegatom za hrvatsku pastvu u toj zemlji vlč. Ivicom Komadinom okupilo se više od 120 hrvatskih pastoralnih te nekoliko hrvatskih socijalnih djelatnika. Sjednice su održane 28. siječnja za Bavarsku regiju u Poingu kod Münchena, 29. siječnja u prostorijama HKM Ludwigshafen za regije Baden-Württemberg I., Baden-Württemberg II., 30. siječnja u HKM Essen za regiju Sjeverna Rajna i Vestfalija, 31. siječnja u prostorijama Bogoslovije u Hildesheimu za Sjevernu regiju te 4. veljače u HKM Mainz za Rajnsko-majnsku regiju. Nakon prigodne meditacije i molitve na svim je sjednicama sudionike pozdravio delegat Komadina. Na sjednicama su sudjelovali i ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu fra Josip Bebić, predstavnici Crkve u Njemačkoj te hrvatskih diplomatskih predstavništva.
U HKM Essen nakon sjednice u kapeli Majke Božje Kraljice Hrvata molio se šesti čas. Voditelj misije vlč. Stjepan Penić sudionike je upoznao s misijom, zajednicom sestara Maloga Isusa u Essenu, s tom lijepom hrvatskom kapelom te sestarskim samostanom. Predavanje o budućnosti zajednica drugih materinskih jezika na primjeru hrvatskih misija održao je njemački skalabrinac mr. o. Tobias Kessler, znanstveni suradnik na Institutu Crkva u svijetu i misija Filozofsko-teološke visoke škole Sankt Georgen u Frankfurtu. Osvrnuo se na hrvatske katoličke misije i zajednice u Njemačkoj te izlaganje usmjerio na sadržaj migracijskog dušobrižništva, stavljajući u središte konkretne potrebe pojedinca koje valja ponovno odrediti i definirati. Prema njegovu mišljenju, promjene struktura moraju se podrediti konkretnom sadržaju dušobrižničkog rada. U tom kontekstu valja istaknuti osobitost doseljavanja Hrvata u Njemačku, koja dušobrižništvo stavlja pred određene izazove. U prvoj fazi doseljavanja radilo se poglavito o politički progonjenim osobama, a u kasnijem vremenu dolazili su takozvani “gastarbeiteri”, manje-više iz ekonomskih razloga, kao radna snaga za obnovu Njemačke nakon rata. Slijedio je val izbjeglica tijekom rata u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Za očekivati je da će uslijediti novi val useljavanja u Njemačku kada Hrvatska postane članicom Europske unije. Stoga je rad hrvatskih misija u svojim počecima bio usredotočen na dušobrižništvo i socijalnu skrb, poglavito muških doseljenika, kasnije i na dušobrižničku skrb izbjeglica, a potom na pastoral obitelji. O. Tobias u nastavku je istaknuo kako pastoralna djelatnost u hrvatskim misijama danas obuhvaća široki spektar religioznog života te kako je povezanost vjernika s tradicijskim i katoličkim običajima u domovini vrlo izražena. Zajednice nude određenu vrstu pobožnosti, vjeronauk, hodočašća, obiteljske seminare, duhovne obnove. Hrvatski dušobrižnički ured u Frankfurtu daje potporu svećenicima i pastoralnim djelatnicima organizirajući seminare stručnog usavršavanja, te susrete mladih. Glasilo “Živa zajednica”, koje redovito donosi priloge i na njemačkom jeziku, također je već trideset i pet godina važna poveznica hrvatskih misija i zajednica.
Rekao je kako njemački katolici hrvatske zajednice često doživljavaju kao zatvorenije i nedostupnije u odnosu na druge. Naime, oni koji nisu u potpunosti upućeni teško mogu razumjeti činjenicu takozvane nacionalne zatvorenosti, a koja je pred pozadinom povijesti hrvatskog naroda razumljiva jer je identitet hrvatskog naroda dugo godina bio ugrožen te se je hrvatski narod morao izboriti za svoje priznanje. Valja također istaknuti kako je kroz potiskivanje od strane komunističkog režima došlo do postupnog iseljavanja naroda te kako iz povijesti hrvatskog naroda proizlazi da vjera i nacionalnost čine nerazdvojnu cjelinu. To objašnjava činjenica da su hrvatski dušobrižnici dugo vremena svoju prvotnu zadaću vidjeli, a djelomice je još i danas vide, u očuvanju vjerske i kulturne baštine, u sprječavanju asimilacijskih tendencija te u poticanju sunarodnjaka na povratak u domovinu. Naime, tijekom vremena ipak je došlo do naginjanja prema asimilaciji i pomanjkanju želje za povratkom, što je Kessler opširno objasnio pod vidom prirodnoga sociološkog principa. Također je istaknuo ako se migracija promatra s teološke perspektive, njezino će se značenje bitno promijeniti: migracija u tom kontekstu nije nešto negativno, što sustavno treba suzbijati, već je migracijska priča individualna te nosi u sebi individualni Božji zov na aktivno izgrađivanje novog svijeta sa sviješću da svatko ima nešto dati i primiti. To znači da migrantima treba vratiti njihovo prvotno dostojanstvo darovano kod krštenja, kako bi sebe otkrili kao osobe evangelizacije, a dušobrižnici bi im pritom trebali pomoći spoznati taj posebni Božji zov. Kessler je istaknuo kako poglavito mlađe generacije stoje pred osobnim sukobom između očekivanja od strane dušobrižnika i roditelja oko njegovanja nacionalnog i vjerskog identiteta i pritiska za društvenom integracijom u sredinu u kojoj žive. Taj sukob iziskuje nova promišljanja o primjerenoj pastoralnoj djelatnosti, koja bi se u idealnom slučaju trebala odvijati na individualnoj razini te biti usmjerena na usklađivanje starih i novih vrijednosti. Takva pastoralna djelatnost ne bi samo poticala povratak u domovinu, nego bi dovela do očuvanja i daljnjeg razvoja hrvatskoga kulturnog blaga i to u jednom novom kontekstu. Jednostrano ustrajanje na isključivo hrvatskim vrijednostima ili pak na povratku, što se svjesno ili nesvjesno čini kako bi se mlade sačuvalo od gubitka vjere u sekulariziranoj sredini, vodi mlade do suprotnog, tj. negiranja tih vrijednosti, pa čak i vjere i Crkve. Stoga napetost oko gubitka vjere čiji se uzrok gleda u migraciji te perspektiva za novu evangelizaciju koja nastaje upravo zbog same migracije, jasno ukazuje na potrebu posebnog načina dušobrižništva migranata. Svaka suradnja zajednica drugih materinskih jezika i mjesnih katolika trebala bi biti nošena zajedničkim navješćivanjem vjere u svijetu danas. Imajući to u vidu, potrebno je također ponovno razmotriti pitanje, ima li smisla ili je možda besmislena integracija zajednica drugih materinskih jezika u velike teritorijalne župe. Prvi korak bi trebao biti da pastoralna djelatnost u zajednicama drugih materinjskih jezika dozrije u jedno posebno dušobrižništvo za migrante, koje će pojedincu pomoći, neovisno o svim poteškoćama, u njegovoj migracijskoj priči spoznati Božji zov i koje će otkriti i vrednovati migrante kao privilegirane osobe nove evangelizacije upravo zbog njihove migracije. Na taj način će rad migracijskog dušobrižništva zasjati u novom svjetlu, zaključio je o. Tobias Kessler.
Delegat Komadina upoznao je sudionike s aktivnostima Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u 2013. godini te ih je podsjetio na novo dopunjeno izdanje hrvatskog molitvenika i pjesmarice “Slavimo Boga”, a koje se može nabaviti i preko Ureda u Frankfurtu. Također je govorio o budućem susretu hrvatskih studenata iz Njemačke od 29. studenoga do 1. prosinca 2013. u Frankfurtu. Bilo je riječi i o pastoralnom djelovanju u pojedinim regijama.
Ravnatelj Bebić govorio je o stanju hrvatskoga dušobrižništva u svijetu te je uime hrvatskih (nad)biskupa zahvalio hrvatskim pastoralnim i socijalnim djelatnicima na svemu što čine za svoje sunarodnjake u Njemačkoj. Ujedno je sve pozvao na spomen-slavlje žrtava bleiburške tragedije i hrvatskoga križnog puta 11. svibnja u Bleiburg.