Talijanski katolički dnevnik Avvenire objavio je intervju s njemačkim filozofom Robertom Spaemannom posvećen medijskoj hajci, ali i o određenim nerazumijevanjima unutar same Crkve u svezi ukinuća ekskomunikacije četvorici biskupa “Bratovštine Pio X.”. Spaemann pojašnjava teološke i pastirske razloge Papine odluke, koja se, nažalost, u medijima tumačila isključivo politički. Jednostavno rečeno, Papa nije djelovao politički, nego teološki i pastirski: ekskomunikacija nije ni nastala zbog političkih razloga (antisemitizam), već zbog teoloških razloga (nedopušteno ređenje).
U ovom trenutku, rekao je Spaeman u intervjuu, u Njemačkoj vlada kolektivna histerija koja se teško može objasniti samim činjenicama, jer je jednostavno apsurdno sumnjati u Papin stav spram židovstva i u njegovu radikalnu osudu antisemitizma. Motiv toga bijesa treba potražiti u sljedećem: njemački su mediji Benedikta XVI. uporno predstavljali kao dogmatskog mračnjaka, kao “Panzer-Papst” (Čelični Papa). Kod mnogih se novinara i komentatora nakupila golema frustracija vidjevši da se Papa ne uklapa u tu sliku. Sada misle da su konačno pronašli prigodu da potvrde svoje predrasude. Drugi motiv je veliko suprotstavljanje pomirenju Crkve s tradicionalistima, tako da se intervju s biskupom lefebvrovcem Williamsonom iskoristio kao najbolji način da se uguši taj proces.
Odgovarajući zatim na pitanje kako su mediji prenijeli vijest o ukidanju izopćenja četvorici biskupa lefebvrovaca, on ističe kako “mediji nisu objasnili ni duboki smisao te odluke ni prave pojmove same problematike”, a kritizira također način na koji je Vatikan priopćio vijest o ekskomunikaciji. Na pitanje koje su to zapreke u Njemačkoj koje otežavaju mnogima u medijima da razumiju pontifikat pape Benedikta XVI., Spaeman odgovara da “nije riječ toliko o nedostatku razumijevanja koliko o poteškoći da se prihvati Papu koje se ne da staviti u otrcane i pogrešne kategorije”. Papa jednostavno velikom jasnoćom predstavlja nauk Crkve i to čini bez krutosti koju su mnogi očekivali, već s velikom nježnošću i mirnoćom. Dok mislim na Benedikta XVI., dolaze mi na pamet riječi Psalmista “Impugnabant me gratis – Napadoše me bez razloga”, rekao je Spaeman.
Njemački teolog zamoljen je za mišljenje koliko u svim tim namjernim nerazumijevanjima igra ulogu neprijateljstvo prema hermeneutici kojom se Benedikt XVI. služi u tumačenju Drugoga vatikanskog koncila kao reforme u kontinuitetu s tradicijom. Mislim da igra važnu ulogu, odgovorio je Spaeman. Već sama primjena motu proprija “Summorum pontificium” naišla je na golemi otpor i kritiku. Sada ti isti koji su sve sprječavali predlažu sljedeći potpuno pogrešan zaključak: misa na latinskom znači isto što i nijekanje holokausta. Vjerujem da ni sam đavao ne bi smislio učinkovitiji način da se okleveće papinska odluka koja je, kako ste rekli, u skladu s hermeneutikom kontinuiteta glede Drugoga vatikanskog koncila, ističe teolog. U tomu su tzv. “progresisti” samo druga strana medalje tradicionalista. I jedni i drugi, polazeći od suprotnih stavova, smatraju da je Drugi vatikanski koncil bio novi radikalni početak, kojim je na određen način bila odbačena pretkoncilska Crkva. Promatrajući tako stvari, i jedni i drugi se zapravo podržavaju. No, Papa je uvijek potvrđivao apsolutnu važnost Drugoga vatikanskog koncila, ali koji se treba tumačiti u kontinuitetu s prethodnim saborima, a ne kao početak potpuno novoga razdoblja Crkve. To je nedogmatski Koncil pa se može raspravljati o njegovim pojedinim vidovima. Želio bih da Bratstvo Pio X. prestane u cijelosti odbacivati Drugi vatikanski koncil, te pokaže spremnost na otvoreno i iskreno sučeljavanje u svezi određenih vidova koji su im i dalje problematični, rekao je Spaeman u razgovoru za dnevnik Avvenire, koji se u cijelosti može pročitati na web stranicama Udruge katoličkih intelektualaca www.uki.hr. (ika-ir/sa)