Prije nego što je u samostanskom vrtu počeo dramski prikaz, gvardijan fra Zoran Kutleša izmolio je Anđeo Gospodnji, a potom je zahvalio sponzorima ovogodišnje Muke i svima koji su pridonijeli da se Muka izvede. Posebno je zahvalio najstarijem sudioniku Rati Boriću koji je u Muci kao apostol od samoga početka, i to od 1998. godine. U dramski prikaz uvela je pjesma muškoga zbora, a nakon toga počela je scena Posljednje večere koja je donijela ozračje radosti i Kristove ljubavi i prijateljstva. Iz te svečanosti i osvijetljenosti blagovališta Isus s apostolima ulazi u tamu i tjeskobu Getsemanskoga vrta. Nakon scene uhićenja uslijedila je (ispred općine) scena suđenja pred Pilatom gdje je prvi put otkad se izvodi Imotska Muka, Pilat izgovorio čuvene riječi: „Evo čovjeka!“

Posebni dramski naboj toj sceni dala je židovska svjetina koja je impresionirala mnoge snagom svoje izvedbe. Imotske ulice postale su ulice Jeruzalema – ulice Isusova križnoga puta. Kamenim pločama koračali su rimski vojnici, veliki svećenici, dvojica razbojnika i mnoštvo glumaca amatera odjevenih u židovsku odjeću, a cijelim putem obasjavala ih je titrava svjetlost baklji i pratila pjesma zbora „Puče moj“. Na putu do Golgote (na Tinovim skalinima) odigrale su se dirljive scene susreta s Majkom, Veronikom, jeruzalemskim ženama i Šimunom Cirencem koji je pomogao ponijeti Isusu križ do Kalvarije (Topane), mjesta gdje se odvijaju završne scene Muke. Ivan Šabić, glumac amater koji je glumio Isusa, vrlo je impresivno i duboko proživljeno prikazao posljednje trenutke Isusova života, no i svi ostali bili su izvrsni u svojim ulogama uspjevši donijeli na scenu snažnu emociju koja je dirnula srca gledatelja koji su pratili njihovu izvedbu.

Osim prikaza uživo, Imotska Muka doprla je i putem internetskoga prijenosa u svaki kutak svijeta. Tiskan je i poseban letak, svojevrsni vodič s lokacijama na kojima se izvode pojedine scene Muke, a u gornjem desnom kutu letka otisnut je i QR kod čijim se skeniranjem otvara kratki povijesni osvrt o dramskom prikazu Muke Kristove u Imotskom. Franjevački samostan je, uz pomoć Turističke zajednice Imota te Pučkog otvorenog učilišta Imotski, postavio i četiri džamboplakata u Opuzenu (u smjeru Dubrovnika), u Makarskoj, Splitu i u Zagrebu.