Pokupski je rasjed pokazao svu silinu destrukcijske moći i svojim je razarajućim pomicanjem južnom i jugozapadnom sisačko-županijskom prostoru (južno od Save i Kupe), ponovo vratio apokaliptička stradavanja doživljavana za vrijeme agresije i okupacije. Nova su potresna „Banijska praskozorja” uz velike i nemjerljive ljudske tragedije i pogibije uzdrmala i porušila i životni idealizam stanovnika o opstanku, ostanku, gradnji, obnovi, životnoj borbi i uopće idili izvangradskih, prigraničnih, brdsko-planinskih i ranije okupiranih područja. Nekad nakon rata zvanih područjima posebne državne skrbi.

Posebna ozakonjena državna skrb trebala je pokazati svu razumnost i spremnost države za razvojnom nivelacijom svih hrvatskih regija, no stvarnost su i potres vratili slike na početak i tugu zaboravljenosti banovinskoga prostora nadomak Zagrebu. Posebno je geografsko prostorno bogatstvo polako ostajalo bez ljudi, a potresnom silinom i bez velikoga broja domova i ostalih obiteljskih objekata. Prema Banovini puno je toga dobroga i lijepoga u ovoj potresnoj tuzi usmjereno iz cijele Hrvatske, cijele hrvatske populacije rasute svijetom, susjedstva i šire, no ljude nitko ne može vratiti, kao niti raniju mirnoću svima ostalima koji su preživjeli nestanak svojih domova.

Sisačko-moslavačka županija već je 30 godina u prirodnom padu stanovništva, iza Primorsko-goranske i Osječko-baranjske je županije po njegovom intenzitetu na godišnjoj razini, a i svi su njezini gradovi i općine polako i sigurno u demografskom nestajanju. Posebno to vrijedi za Banovinu. Gradovi Petrinja i Glina imali su u popisu stanovništva godine 2011. ukupno 33.957 stanovnika; Topusko, Gvozd, Dvor, Donji Kukuruzari, Hrvatska Kostajnica i Majur ukupno 17.100 i Grad Sisak 47.768, a ostali dio županije 73.614 (ukupno je u županiji popisano 172.439 stanovnika). Županija je nakon popisa stanovništva prirodnim putem do danas izgubila oko 12.000 osoba, a iseljavanjem više od 20.000 pa danas ima manje od 140.000 stanovnika. Demografski gubitak u samo deset godina više od 20% ukupne županijske populacije, a banovinske i gotovo 25% malo je koga zabrinuo u političkim oblacima. Gospodarski i ostali slični parametri ovom se prilikom niti ne spominju.

Agresija, okupacija, rat, razaranje, oslobađanje, povratak, poslijeratna obnova i ponovni zaborav učinili su svoje, a demografsku je devastaciju još razornijom učinio potres. Prema djelomičnim službenim podatcima i podatcima prikupljenim pojedinačnim novinskim izvješćima vjerojatno je u najužem središnjem dijelu stradavanje domova bilo i više od 60 %, a u drugoj udaljenijoj zoni 10-20 %. Pretpostavka je kako je bez svojih domova za nastavak života i rada u svojim mjestima ostalo ukupno čak oko 35 000 ljudi. Ukupno je to vrlo vjerojatno oko 12 000 neuseljivih domova. Tuga i bol ne mogu biti samo njihov usud. Niti to možemo prihvatiti samo kao našu usputnu brigu, ističe doc. dr. sc. Stjepan Šterc.

Članak na poveznici ovdje.