Nova ekonomija milosti

Kateheza br. 85 – Bog će obnoviti svoj narod
Uvodno biblijsko čitanje – Himan: Ez 36,24-28
“Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog”.

1. Pjesmu koja je maločas odjekivala u našim ušima i u našim srcima sastavio je jedan od najvećih izraelskih proroka. Riječ je o Ezekijelu, svjedoku jednog od najtragičnijih razdoblja koje je proživio židovski narod: propasti Judejskog kraljevstva i njegove prijestolnice Jeruzalema, nakon čega je uslijedilo gorko iskustvo babilonskog progonstva (šesto stoljeće prije Krista). Iz 36. poglavlja Ezekijela izvučen je odlomak koji je ušao u kršćansku jutarnju molitvu postavši njezinim dijelom.
Kontekst te stranice, pretvorene u liturgijski himan, želi dokučiti duboki smisao tragedije koju je narod proživljavao u tim godinama. Grijeh idolopoklonstva okaljao je zemlju koju je Gospodin dao Izraelu u baštinu. Taj je grijeh, više no išta drugo, u konačnici odgovoran za gubitak domovine i raspršenost među narodima. Bog, uistinu, nije ravnodušan prema dobru i zlu; on na tajanstven način stupa na scenu povijesti čovječanstva svojim sudom koji će, prije ili kasnije, razotkriti zlo, obraniti žrtvu, pokazati put pravednosti.

2. Ali cilj Božjeg djelovanja nije nikada propast, čista i jednostavna osuda, uništenje grešnika. Spomenuti prorok Ezekijel prenosi ove riječi Božje: “Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi?… Ja ne želim smrti nikoga koji umre. Obratite se, dakle, i živite!” (18,23.32). U tom se svjetlu uspijeva shvatiti značenje naše pjesme, ispunjene nadom i spasenjem. Vrijeme čišćenje kroz kušnju i trpljenje je dovršeno i samo što nije svanula zora novog doba, koju je već najavio prorok Jeremija govoreći o “novom savezu” između Gospodina i Izraela (usp. 31,31-34). Isti Ezekijel, u 11. poglavlju svoje proročke knjige, obznanio je ove božanske riječi: “I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov!” (11,19-20).
U našoj pjesmi (usp. Ez 36,24-28) prorok preuzima to proroštvo i upotpunjuje ga čudesnim pojašnjenjem: “novi duh” kojeg je Bog dao sinovima svog naroda bit će njegov Duh, Duh samog Boga (usp. r. 27).

3. Ne najavljuje se, dakle, samo neko pročišćenje, izraženo znakom vode koja pere nečistu savjest. Nije posrijedi samo vidik, premda je i taj nužan, oslobođenja od zla i grijeha (usp. r. 25). Naglasak Ezekijelove poruke odnosi se u prvom redu na drugi, vrlo iznenađujući, vidik. Čovječanstvo treba da se rodi na novi život. Prvi je simbol onaj “srca” koji, u biblijskom jeziku, upućuje na nutrinu, na savjest osobe. Iz naših će grudi biti istrgnuto “srce od kamena”, ledeno i neosjetljivo, znak ogrezlosti u zlu. Bog će u njih staviti “srce od mesa”, to jest izvor života i ljubavi (usp. r. 26). Na mjesto životvornog duha, koji nas je u stvaranju učinio živim stvorenjima (usp. Post 2,7), u novoj ekonomiji milosti doći će Duh Sveti koji nas podupire, pokreće, vodi prema svjetlu istine i prema “ljubavi Božjoj razlivenoj u srcima našim” (Rim 5,5).

4. Nastat će, tako, ono “novo stvaranje” koje će opisati sveti Pavao (usp. 2 Kor 5,17; Gal 6,15), kada bude ustanovio u nama smrt “starog čovjeka”, “grešnog tijela”, jer “nismo više robovi grijeha” već nova stvorenja, preobražena duhom Krista uskrslog: “Svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! ” (Kol 3,9-10; usp. Rim 6,6). Prorok Ezekijel nagovješćuje novi narod, kojeg će Novi Zavjet promatrati kao narod kojeg okuplja Bog djelovanjem svog Sina. Ta će zajednica “srca od mesa” i ulivena “duha” iskusiti živu i djelatnu prisutnost samog Boga, koji će nadahnjivati vjernike djelujući u njima svojom djelotvornom milošću. “I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao” (1 Iv 3,24).

5. Zaključimo našu meditaciju nad Ezekijelovom pjesmom slušajući svetog Ćirila Jeruzalemskog koji, u svojoj Trećoj krsnoj katehezi, nazire u tom proročkom tekstu narod kršćanskog krštenja.
U krštenju, podsjeća, bivaju uništeni svi grijesi, pa čak i najteži prijestupi. Zbog toga se biskup obraća svojim slušateljima: “Imaj vjere, Jeruzaleme, Gospodin će ukloniti tvoje nepravde (usp. Sef 3,14-15). Gospodin će oprati vaše prljavštine…; #!poškropit će vas vodom čistom da se očistite. Očistiti vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših#! (Ez 36,25). Okružit će vas razdragane čete anđela i spremno zapjevati: #!Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga?#! (Pj 8,5). To je duša koja bijaše ropkinja a sada je slobodna zvati posinkom svoga Gospodina, koji prihvaćajući njezinu nakanu iskreno joj kaže: #!Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa!#! (Pj 4,1)… Tako kliče aludirajući na plodove ispovijedi izvršene s dobrom savješću… Dalo nebo da svi… sačuvate živi spomen tih riječi i iz njih crpite plod pretvarajući ih u svete riječi kako bi se pojavili besprijekorni pred mističnim Zaručnikom i zadobili od Oca oproštenje grijeha” (br. 16: Le catechesi, Rim 1993., str. 79-80).

Nakon kateheze
Pripremam se sutra ostvariti s velikom nadom svoje treće apostolsko putovanje u Slovačku, zemlju obogaćenu svjedočanstvom junačkih Kristovih mučenika, koji su ostavili rječite tragove svetosti u povijesti tog naroda.
Draga braćo i sestre, pozivam vas da me pratite molitvom. Povjeravam to apostolsko putovanje Otkupiteljevoj Majci, koju se mnogo časti u Slovačkoj. Neka ona vodi moje korake i izmoli za slovački narod novo proljeće vjere i građanskog napretka.