Nova Eva i prvo čudo

1. Govoreći o Marijinoj nazočnosti u Isusovu javnom životu, II. vatikanski koncil spominje njezino sudjelovanje u Kani prigodom prvoga čuda: “Na svadbi u Kani Galilejskoj, potaknuta milosrđem, svojim je zagovorom izazvala prvo čudo Isusa Mesije (usp. Iv 2,1-11)” (LG 58). Tragom evanđelista Ivana, Koncil bilježi obzirnu i istodobno djelotvornu majčinu ulogu koja svojom riječju navodi Sina na “prvi znak”. Ona, premda je izvršila obziran i majčinski utjecaj, svojom nazočnošću postaje, konačno, odlučujućom.
Djevičin je poticaj još čudnovatijI ako se uzme u obzir potčinjeni položaj žene u židovskom društvu. U Kani Isus ne samo da priznaje dostojanstvo i ulogu ženskoga genija, nego, prihvativši posredovanje svoje Majke, pruža joj mogućnost da bude sudionica u mesijanskom djelu. Toj Isusovoj namjeri ne suprotstavlja se imenica “žena”, s kojom se on obraća Mariji (usp. Iv 2,4). Ona, zapravo, ne sadrži u sebi neko negativno obilježje te će je Isus ponovno upotrijebiti obzirom na Majku podno križa (usp. Iv 19,26). Prema nekim tumačima, ovaj naslov “žena” predstavlja Mariju kao novu Evu, Majku u vjeri svih vjerujućih. Koncil u navedenom tekstu upotrebljava izraz “potaknuta milosrđem”, dopuštajući shvatiti da je Marija bila nadahnuta svojim milosrdnim srcem. Nazrevši mogućnost nezgode zaručnika i uzvanika zbog pomanjkanja vina, Djevica u samilosti predlaže Isusu da posreduje svojom mesijanskom moći. Nekima Marijina molba izgleda nerazmjerna, jer podlaže jednom samilosnom činu početak mesijanskih čuda.
Na poteškoću Isus je odgovorio sam da, svojim pristankom na Majčinu molbu, pokaže obilje kojim Gospodin odgovara na ljudska očekivanja, očitujući također koliko može ljubav jedne majke.
2. Izraz “započeti čudesima”, koji je Koncil preuzeo iz Ivanova teksta, privlači našu pozornost. Grčki izraz arche, preveden kao početak, počelo Ivan upotrebljava u Proslovu svoga Evanđelja: “U početku bijaše Riječ” (1,1). Ta značajna slučajnost dovodi do utvrđivanja usporedbe između početka Kristove slave u vječnosti i prvog očitovanja iste slave u njegovu zemaljskom poslanju. Ističući Marijin poticaj u prvom čudu i sjećajući se potom njezine prisutnosti na Golgoti, podno križa, evanđelist pomaže shvatiti kako se Marijina suradnja proteže na cijelo Kristovo djelo. Djevičina se molba smješta u cijeli božanski naum spasenja.
U prvom znaku koji je Isus učinio, crkveni su oci nazreli snažan simbolični doseg, shvativši, u pretvaranju vode u vino, navještaj prijelaza iz Staroga u Novi savez. U Kani, upravo voda iz posuda, određena Židovima za čišćenje i ispunjenje zakonskih propisa (usp. Mk 7,1-15), postaje novo vino svadbenoga slavlja, simbol konačnog jedinstva između Boga i čovječanstva.
3. Svadbeno slavlje, koje je Isus izabrao za svoje prvo čudo navraća se bračnoj simbolici, čestoj u Starom zavjetu da pokaže savez između Boga i njegova naroda (usp. Hoš 2,21; Jer 2,1-8; Ps 44; itd.) i u Novom zavjetu da označi Kristovo zajedništvo s Crkvom (usp. Iv 3,28-30; Ef 5,25-32; Otk 21,1-2; itd.).
Isusova prisutnost u Kani očituje, osim toga, Božji spasiteljski naum glede braka. Glede toga, pomanjkanje vina može se objasniti kao da smjera na pomanjkanje ljubavi, koja, nažalost, nerijetko ugrožava bračno zajedništvo. Marija traži od Isusa da posreduje u korist svih zaručnika, koje samo ljubav utemeljena u Bogu može osloboditi od opasnosti nevjere, nerazumijevanja i rastava. Sakramentalna milost pruža zaručnicima tu izvrsnu snagu ljubavi, koja može jačati obvezu vjernosti također u teškim prilikama. Prema tumačenju kršćanskih pisaca, čudo u Kani sadržava još duboko euharistijsko značenje. Izvršivši ga blizu židovskoga blagdana Pashe (usp. Iv 2,13), Isus očituje, kao i u umnažanju kruha (usp. Iv 6,4), namjeru priprave prave pashalne gozbe, Euharistije. Ta želja na svadbi u Kani, reklo bi se da je posebno izražena vinom, koje podsjeća na Krv Novoga saveza i time što se događa na gozbi. Tako Marija, nakon što je bila na početku Isusove prisutnosti na svečanosti, postiže čudo novoga vina, koje predskazuje Euharistiju, najviši znak njezina uskrsla Sina među učenicima.
4. Na kraju prikaza prvoga Isusova čuda, koje je omogućeno po čvrstoj vjeri Majke Gospodinove u njezina božanskoga Sina, evanđelist Ivan zaključuje: “Njegovi učenici povjerovaše u njega” (2,11). U Kani Marija započinje hod vjere Crkve, predvodeći učenike i usmjerujući pozornost slugu na Krista. Njezino trajno zauzimanje ohrabruje, osim toga, one koji se ponekad nalaze pred iskustvom “Božje šutnje”. Oni su pozvani nadati se protiv svake nade, uzdajući se uvijek u Gospodinovu dobrotu.