Zagreb, (IKA) – U nastavku prijepodnevnoga dijelova drugoga dana 53. TPT-a u srijedu 23. siječnja predavanje “Nova evangelizacija i (ne)učinkoviti tradicionalni modeli prenošenja vjere” održala je doc. dr. Nela Gašpar. Govoreći o potrebi i značenju “nove evangelizacije” za prenošenje vjere, podsjetila je na “Poruku narodu Božjem” što je upućena sa završetka zasjedanja XIII. opće redovne Biskupske sinode. Također je upozorila na (ne)učinkovitosti načina prenošenja kršćanske vjere u suvremenom društvu, o čemu govore mnoga sociološka istraživanja religije. U tom kontekstu uputila je na riječi Ivana Pavla II. u postsinodskoj pobudnici “Crkva u Europi”. Najveća pažljiva i svjesna analiza govora o prenošenju vjere u novoj situaciji kreće od teme duboke kulturalne promjene u kojoj živimo kako bismo izbjegli rizik neshvaćanja kategorija s kojima komuniciramo, zavaravajući se da je govor vjere i našeg prenošenja shvaćen i prihvaćen u istoj mjeri kao prije, što nije točno, istaknula je dr. Gašpar te podsjetila da je ono čemu smo svjedoci epohalna promjena koja polazi od preobrazbe paradigmatskih pojmova na kojima je stoljećima bila izgrađena jedna čitava civilizacija. No, zadaća evangelizacije ostaje nepromijenjena u svakom razdoblju ljudske povijesti i kulture ali joj način posredovanja treba biti prilagođen zahtjevima našeg vremena kako bi današnjem čovjeku pomogla da ostane otvoren i za nedokučivo te da odatle ispravno mogne djelovati na području dokučivoga. Kršćanski pristup prenošenju vjere nije, dakle, prvenstveno pristup na razini ideja i sučeljavanja s idejama, nego na razini osobnog odnosa prema Bogu i čovjeku. Ideje se mogu pobijati i odbaciti, ljudi ne. Nova evangelizacija ne znači novo i novomoderno, pa ni vremenu prilagođeno evanđelje. Kršćanski navještaj nije u tome da ga se učini privlačnim i zanimljivim, nego u tome da se ljude dovede do susreta s Bogom u kojem će njihov život odjednom postati providnim pred Bogom i u kojem će potreba suvremenog čovjeka za uvijek novim postati suvišna. Kršćanstvo se ne mjeri privlačnošću, nego snagom preobraženja, pojasnila je. U zaključku je dr. Gašpar istaknula kako se susret s Bogom ne događa izvan životnog konteksta, nego se događa samo ako u susret s Bogom uđe cjelokupni život. Zato je tek iz razumijevanja što se s čovjekom događa u njegovoj svakodnevnici moguće razumjeti i njegovu iskonsku žeđ za ispunjenjem. Put do susreta s Njim može mu pokazati samo onaj tko živi od tog susreta svakodnevno, pojasnila je dr. Gašpar.