Zagreb, (IKA) – Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održan je 25. ožujka usmeni komisijski ispit i obrana magistarskog rada diplomirane teologinje Željke Bišćan na temu “Obrisi kršćanske antropologije u misli Vjekoslava Bajsića”. Tročlanu komisiju sačinjavali su prof. dr. sc. Josip Oslić, prof. dr. sc. Tomislav Z. Tenšek i doc. dr. sc. Ivan Karlić. U prvom dijelu kandidatkinja Bišćan branila je teze iz dogmatske teologije, a u drugom dijelu branila je svoj magistarski rad, za koji joj je mentor bio dr. Tenšek.
U magistarskom radu pod naslovom “Obrisi kršćanske antropologije u misli Vjekoslava Bajsića”, Bišćan je pokušala predočiti dinamizam i instrumentarij Bajsićeve misli, koja nije sustavno obrađivana. Istaknula je kako se Bajsić u svojim teološkim promišljanima služio društvenim znanostima u svrhu cjelovitog naviještanja Evanđelja. Magistarski rad predočuje Bajsićev osvrt na pojedinca i nadnaravno te ističe obris čovjeka i kršćanske zajednice. Iz rada je vidljivo kako Bajsić kroz svoja promišljanja želi zahvatiti cijelog čovjeka kojega sam naziva “animal rationalis” te u svojim promišljanjima rabi i produbljuje fenomenološku metodu. Bajsić se služi filozofijom i sociologijom te otkriva važnost ljudskog ponašanja u otkrivanju ljudske naravi. Bišćan ističe kako je za Bajsića čovjek ne definirano već dinamično biće koje je u nastajanju. Bajsić uočava kako postoje temeljne strukture čovjekova ponašanja koje naziva gnijezdom i prašumom. Zlo za Bajsića je manjak dobra, a u čovjeku je dio čovjekova bića. Pišući magistarski rad, Bišćan je došla do zaključka kako Bajsić grijeh ne promatra u sebi samome, nego u odnosu prema temeljnom dobru, a izlaz iz čovjekovih animalnih automatizama vidi jedino u Kristu. Bajsić vidi zrelost kršćanstva jedino kada pojedinac prestaje biti zaokupljen sa samim sobom te pred sebe stavlja određene ciljeve. Bajsić je, ističe Bišćan u svome magistarskom radu, uvidio kako je cilj Crkve svaki pojedinac koji treba biti pažen kao voljeno dijete u obitelji.