Katolički biskupi Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine okupljeni u Zagrebu 26. siječnja 1994. ponovno upućujemo domaćoj i svjetskoj javnosti hitan poziv u ime svih ljudi koji su žrtve nasilja, koji u okruženjima (a to su u stvarni logori) žive bez hrane i lijekova, bez slobode kretanja i pod stalnom prijetnjom smrti, da se probudi savjest svih ljudi dobre volje, a osobito savjest odgovornih za političke odluke, da upotrijebe sva moralna sredstva u obrani ljudskih prava stotina tisuća obitelji.

Najprije iz sveg srca zahvaljujemo Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. za poziv cijeloj Katoličkoj Crkvi u svijetu i svim ljudima dobre volje da poste i mole za mir na Balkanu, odnosno u republikama Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Svi njegovi pozivi, svi njegovi napori da se s osvajalačkim ciljevima nametnuti rat u ovim prostorima zaustavi, zaslužuju naše duboko poštovanje i našu trajnu zahvalnost. Za ljubav uzvraćamo ljubavlju u ime svih žrtava za koje se Papa zauzima s nesebičnom ljubavlju.

Srdačno zahvaljujemo svim biskupima Katoličke Crkve, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, svim vjernicima i svim pripadnicima drugih vjerskih pripadnosti koji su se uključili u post i molitvu za naš mir.

Iskreno zahvaljujemo svim dobročiniteljima koji velikodušno i ustrajno svjedoče svoju ljudsku solidarnost s patnicima i žrtvama nepravde, sabirući i šaljući humanitarnu pomoć kroz karitativne i humanitarne organizacije ili privatne inicijative. Na žalost, nasilje je toliko bezobzirno da ni ta humanitarna pomoć ne može redovito stizati do najpotrebnijih koji se zbog toga osjećaju napušteni, prepušteni sili jačega i zaboravljeni.

Humanitarni putovi do svih ljudi, kojima je potrebna pomoć da spase goli život, moraju biti otvoreni, zaštićeni i osigurani sredstvima koja mogu spriječiti svakog nasilnika da humanitaru pomoć priječi, pljačka ili uništava.

Poznate su nam činjenice da u nekim mjestima srednje Bosne i u Sarajevu ljudi umiru od gladi, čak i cijele obitelji. Ne možemo se oglušiti krikovima očaja i nade koje nam iz opkoljenih mjesta srednje Bosne, u kojima živi uglavnom katoličko stanovništvo, upućuju njihovi svećenici. Činjenica je da u ovom dijelu Europe, na kraju XX. stoljeća stoje pred potpunim uništenjem sarajevska i banjalučka dijeceza a ukupno preko šest stotina tisuća katolika Hrvata. Suosjećamo s patnjom svake ljudske osobe i svake obitelji bilo koje nacionalne ili vjerske pripadnosti.

Krajnje je vrijeme da se odlučno stane na put nasiljima koja satiru stotine tisuća nedužnog civilnog stanovništva: djecu, žene, stare, nemoćne i bolesne ljude kao i ranjenike kojim je spriječena najosnovnija liječnička pomoć. Rat koji je bio nametnut Hrvatskoj prije gotovo tri godine, a sada osobito bijesni u Bosni i Hercegovini, također u međunarodno priznatoj državi, velik je zločin protiv svih ljudskih prava. Za taj su zločin odgovorni ne samo oni koji su ga, zbog svojih egoističkih ciljeva pokrenuli, nego i onih koji se prema tom zločinu odnose ravnodušno, a pogotovo oni koji ga na bilo koji način podupiru, propustivši zakonitu mogućnost da ga zaustave.

Ni pred Bogom ni pred poviješću neće se moći ispričati nitko tko je imao mogućnost i odgovornost da nasilje zaustavi, a to nije učinjeno.

“Na Balkanu Europa umire!”. U ovim prostorima Ujedinjeni narodi ostaju bez pravog učinka. U ovom dijelu Europe okaljana je europska civilizacija neizbrisivom ljagom. Svi govori o ljudskim pravima, o međunarodnom pravu i konvencijama ovdje gube svaku vrijednost. Naoružani moćnici kroje zakon, i ubijaju, razaraju, protjeruju ljude iz njihovih domova, i tako čiste područje za sebe. To mogu činiti bez ikakve odgovornosti, računajući na bilo otvorenu bilo prikrivenu podršku nekih snaga koje ih zaštićuju. Trgovci oružjem gomilaju bogatstva; crno tržište gomila profite; trguje se s ljudskom krvlju i suzama. Gdje pak vlada isključivo pravo jačega, najgore prolazi onaj koji je slab i ne može se obraniti. Stoga se može dogoditi da u očaju i sam počini zločin, ako je neprestano izložen sistemu nasilja koje mu niječe pravo na postojanje. Ni u takvim okolnostima zločin nije dopustiv, i mi svaki zločin s bilo koje strane počinjen, osuđujemo. Spirala zla se mora prekinuti svim zakonitim sredstvima, da se osigura dostojanstvo i pravo na slobodan i siguran život svakoj ljudskoj osobi u njezinu domu, u njezinu kraju, u njezinoj široj zajednici, bilo nacionalnoj bilo vjerskoj.

Stoga smatramo svojom dužnošću ponovno uputiti krajnje dramatičan poziv svjetskoj javnosti da se pokrenu sve snage ljudi dobre volje, a osobito da se pokrene savjest svih odgovornih u međunarodnim institucijama za pravdu i mir kako bi se konačno zaustavilo ovo krvoproliće.

Papa Ivan Pavao II. svojim visokim moralnim autoritetom upozorava, poziva i zaklinje da se ljudi zaštite od nepravde i nasilja. Tom se glasu i mi pridružujemo s nadom da to neće biti glas vapijućega u pustinji. Ta pustinja je mrtvilo savjesti, moć sebičnih interesa jakih na račun slabih, što može postati podrška onom koji otima tuđe jer je jači.

S pravom očekujemo da međunarodne institucije, odgovorne za poredak slobode i prava u Europi i svijetu mogu i trebaju zaštiti i osigurati ljudska prava svake ljudske osobe; trebaju osigurati i zaštiti neovisnost i slobodu svake međunarodno priznate države u njezinim granicama; trebaju osigurati siguran povratak svim izbjeglima i prognanima na njihovo ognjište. Neotuđivo je pravo čovjeka da živi u svom domu. Međunarodne institucije dužne su bdjeti da se poštuju prava i slobode manjina u svakoj državi. Što se zahtijeva za manjine u jednoj državi mora biti zajamčeno i zaštićeno u svakoj državi.

To su uvjeti pravednoga mira za sve ljude, narode i države. Takav mir treba stvoriti, zaštititi i sačuvati. Mir koji ne bi ispravio nepravde, koji bi priznao učinke nasilja, ne bi bio ni pravedan ni trajan mir. Politika koja ne bi slijedila načela pravednoga mira za sve ljude i narode, ne bi bila čovječna, ne bi bila u službi mira. Mir može biti samo djelo pravde (usp. Iz 32,17).

Ovdje moramo izraziti svoje duboko žaljenje da se u nekim moćnim svjetskim mass medijima, ili zbog pomanjkanja objektivnih informacija ili pod utjecajem neke pristrane politike, ne pristupa objektivnoj analizi svih uzroka i svih elemenata tragičnog sukoba u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pa se griješi i protiv istine. Osobita se šteta nanosi žrtvi napadača. Istina i pravednost su nerazdvojive.

Progovorili smo i ovog puta kao biskupi Crkve u hrvatskom narodu u ime univerzalnih moralnih načela; progovorili smo iz svoje savjesti da se zauzimamo za dobro ne samo svoga naroda, nego za dobro svakog čovjeka bilo koje nacionalnosti ili vjerske pripadnosti. Govorimo iz svoje vjernosti Bogu Stvoritelju i Spasitelju svih ljudi.

Ne želimo šutnjom na svoju savjest preuzeti odgovornost ni za jednu kap ljudske krvi ni za jednu suzu potlačenih, obespravljenih, prepuštenih bez pomoći i zaštite nepravednom nasilju.

Pozivamo svu braću u vjeri da nastave usrdnu molitvu za pravedan mir! Da, slobodni od svake mržnje i želje za osvetom, sve svoje pouzdanje povjere Milosrdnom Bogu da svojim svjetlom obasja svako srce i svaku savjest, kako bi se ljudi otvorili Bogu i jedni drugima u pomirenju, opraštanju i pravednosti.

Zagovoru Presvete Bogorodice povjeravamo svoju nadu!

U Zagrebu, 26. siječnja 1994.

+ Franjo kard. Kuharić, nadbiskup-metropolit
zagrebački i predsjednik HBK, v.r.
+ Anton Tamarut, nadbiskup-metropolit
riječko-senjski, v.r.
+ Ante Jurić, nadbiskup-metropolit
splitsko-makarski, v.r.
+ Vinko Puljić, nadbiskup-metrpolit
vrhbosanski, v.r.
+ Ivan Prenđa, nadbiskup-koadjutor zadarski, v.r.
+ ]iril Kos, biskup đakovačko-srijemski, v.r.
+ Slavomir Miklovš, grkokatol. biskup križevački, v.r.
+ Franjo Komarica, biskup banjalučki, v.r.
+ Slobodan Štambuk, biskup hvarski, v.r.
+ Josip Bozanić, biskup krčki, v.r.
+ Želimir Puljić, biskup dubrovački, v.r.
+ Đuro Kokša, pomoćni biskup zagrebački, v.r.
+ Marin Srakić, pomoćni biskup đakovačko-srijemski, v.r
+ Juraj Jezerinac, pomoćni biskup zagrebački, v.r.
+ Marko Culej, pomoćni biskup zagrebački, v.r.