Budi dio naše mreže
Izbornik

Novi blaženici - svjedoci zauzetog kršćanstva i beskompromisne vjernosti Kristovoj istini

1882

Papa je na svetkovinu Krista Kralja u bazilici Svetog Petra u Rimu predvodio svečanu euharistiju na kojoj je proglasio blaženima biskupijskog svećenika Otta Neururera (1882-1940), marijanistu Jakoba Gappa (1897-1943) te Catherinu Jarrige, djevicu i članicu dominikanskog Trećeg reda. Prenosimo dijelove propovijedi Svetog Oca, izrečene tom prigodom.

(…)
3. Danas Crkva stavlja pred nas kao uzore dva muškarca i jednu ženu koji su upravo djelima velikodušne posvećenosti Bogu i braći ostvarili, svatko na svom području, Kraljevstvo Božje i postali mu baštinicima. Na čas suda, čuli su: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!” (Mt 25,34). Današnjim činom proglašenja blaženima želimo ispovijediti otajstvo Kraljevstva Božjega i častiti Krista Kralja, Pastira punog ljubavi za svoje stado.
4. Isus je došao posvjedočiti za Istinu. Ono čemu On stremi nije filozofska rasprava već živa Istina o Bogu koji se objavljuje. Istina koja donosi spasenje i preobražava život. Za tu Istinu svjedoči Gospodin; i za tu Istinu, koja je temelj njegova Kraljevstva, morao je podnijeti smrt.
Dva mučenika iz Tirola, biskupijski svećenik i župnik Otto Neururer i svećenik Reda marijanista Jakob Gapp, svjedočanstvom svojega života stavljeni su u određenom smislu uz Krista, koji je bio svezan i predan Pilatovoj vlasti.
Otac Jakob Gapp posvjedočio je snagom odlučne riječi i dubokim uvjerenjem da između poganske ideologije nacionalsocijalizma i kršćanstva nema kompromisa. U tom je suočenju ispravno vidio apokaliptičku borbu. Znao je dobro na kojoj mu je strani biti i stoga je osuđen na smrt.
5. Skromni župnik Otto Neururer posvjedočio je za Kristovu Istinu kada se založio, u izuzetno opasnim prilikama i poteškoćama, za svetost kršćanskog braka i zbog toga bio bačen u zatvor Gestapo-a. U koncentracijskom logoru svijest o njegovoj dužnosti silila ga je na poučavanje kršćanske vjere, unatoč najstrožoj zabrani uprave logora. Za kaznu je bio obješen s glavom okrenutom dolje, sve dok nije umro.
Ova dva svećenika založila su se za Istinu; oba su posvjedočili, ostavljeni sami, napušteni, poniženi, nezaštićeni, no vjerni do smrti.
Stoga danas, u ovaj čas proglašenje blaženima, Kristova vječna zraka obasjava ta dva mučenika. Oni pripadaju broju onih koji sjede s Njim na prijestolju jer se, kao što kaže Otkrivenje, “ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu” (Otk 20,4).
Dva mučenika Otto Neururer i Jakob Gapp daju i svima nama, u vrijeme koje bi odviše rado htjelo da kršćanstvo ne bude zauzeto i da se relativiziraju sve obveze, svjedočanstvo beskompromisne vjernosti Kristovoj Istini, bez obzira na koji se način ona očitovala. Neka, dakle, posreduju za nas u nebu kao zaštitnici neustrašive hrabrosti u naviještanju svetosti braka i svećeničkog služenja.
6. “Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam” (Ps 22,1). Potaknuta tom sigurnošću, Catherine Jarrige darovala je čitav svoj život u službi Bogu i bližnjemu. Kada je noću prolazila dolinama Cantala, “dolinom smrti” (Ps 22,4) kako bi donijela pomoć progonjenim svećenicima, kada je prolazila moleći milostinju za kuće siromašnih u kojima je prepoznavala lice Krista patnika, nije prestajala nositi u svom srcu Gospodinovu nazočnost, njegovu obranu, njegov štit (Ps 84,12). Dominikanska trećoredica, duhovna kćerka svete Katarine Sijenske, propovijedala je Krista i Evanđelje svojim djelima. Njezina je poruka poruka radosti, ljubavi i nade.
Poruka radosti: Krist, kralj svijeta, može se shvatiti u potpunosti dušom koju pretvara u živu sliku svoje ljubavi. Kao što je to učinio s njom, isto tako ni ona ne prestaje nas privlačiti k njemu. Poruka ljubavi: Pred svojim progoniteljima, Catinon-Manette (“Catinon” je dijalektalna umanjenica za ime Catherine, a “Manette” za redovnica, op. prev.) iznašla je brz duhovit odgovor, vrhunac humora koji je razoružao protivnika kojeg je ona u svojoj nutrini nastavila ljubiti. Poruka nade: izgubljenu ovcu (Ez 34,16) Pastir je stavio na svoja ramena te svih onih koji ga slijede. Catherine je doticala i skrbila o brojnim siromasima duha i tijela. Sve ono što je učinila “jednom od najmanjih”, učinila je Kristu (usp. Mt 25,14). I Krist je nju nakon toga prihvatio, darujući joj udio u svom blaženom uskrsnuću. (…)