Zagreb, (IKA) – Drugi ovogodišnji broj znanstvenog časopisa u izdanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu “Bogoslovska smotra” tematski je vezan uz međunarodni znanstveni simpozij “Mesijanizam”, održan u organizaciji Biblijskog instituta KBF-a u Rijeci 7. i 8. studenoga 2014. godine, te donosi predavanja sa simpozija.
U radu “Mesijanska recepcija Post 3,15 i 49,10 u targumima” Darko Tepert ističe kako “targumi Pseudo-Jonatan i Neofiti I mesijansko tumačenje daju i u Post 3,15. Kod njih se pojavljuje pojam ‘kralja pomazanika’, koji ima svoje posebno značenje u kontekstu cjeline svakog od tih dvaju targuma, gdje je vidljivo da se očekuje kralj pomazanik koji će u posljednjim danima izvojevati pobjedu nad zlom, a njegovo će kraljevstvo biti uzvišeno.”
“Natanovo proroštvo Davidu. Uspon monarhije i mesijansko idealizirani lik Davida (2 Sam 7)” naslov je rada Bože Odabašića, koji naglašava kako je “Natanovo proroštvo Davidu (2 Sam 7) u središtu deuteronomističke povijesti Izraela. Ono tvori most između Davidova uspona na kraljevsko prijestolje i njegove dinastije”.
Božo Lujić autor je rada “Identitet Emanuela i njegovo poslanje: najava velike radosne vijesti. Egzegetsko-teološka analiza Iz 8,23b – 9,6”. Lujić podsjeća, kako je egzegeza ulomka Iz 8,23b – 9,6 pokazala postojanje različitih stavova glede razgraničenja ulomka, postavljanja povijesnih okvira ulomka, povijesnoga konteksta i autorstva, a to onda znači i glede različitoga čitanja (relecture) teksta. Interpretacija u ovome radu ide prema dinamičkom i otvorenom, a ne statičkom i zatvorenom razumijevanju teksta, ide prema hermeneutici čija je snaga upravo u tome novom razumijevanju u novim povijesnim okolnostima, što upravo otvara mogućnost da se Emanuel u različito vrijeme različito shvaćao.
“‘Iz Egipta dozvah Sina svoga’ – Hoš 11,1 i Mt 2,15” naslov je rada Đurice Pardona. Korištenje starozavjetnih tekstova u novozavjetnim knjigama među biblijskim znanstvenicima predmet je velike rasprave. Jedan od značajnijih problema u tom području biblijskih Studija jest Matejevo korištenje Hošee 11,1. Cilj članka je jasnije izložiti probleme kako bi se povećao interes za daljnje istraživanje potrebno za razumijevanje Matejeve uporabe Hošeina teksta u svojem evanđelju. Posebna pozornost usmjerena je prema razmatranju uporabe Hoš 11,1 u kontekstu Matejeve kristologije, u kojoj ispunjenje mesijanskog proročkog navještaja nosi ključnu ulogu.
Božidar Mrakovčić potpisuje rad “Isusov mesijanski identitet u Markovu evanđelju” u kojem polazi od prikaza mesijanskih očekivanja u židovstvu Isusova vremena na temelju dostupnih izvora kako bi se u tom kontekstu bolje shvatilo mesijanske tipologije kojima se Marko služi za prikaz Isusova mesijanskog identiteta i poslanja. Posebnu pažnju poklanja naslovu (1,1) i proslovu Markova evanđelja (1,2-13), gdje Isus biva predstavljen naslovima “Krist” i “Sin Božji” od kojih drugi izražava Isusov božanski identitet i kao takav bitno određuje Isusov mesijanski identitet i narav njegova poslanja.
Darko Tomašević autor je rada “Lk 4,16-30 – Mesijanski tekst ili ne?” Tomašević naglašava “da se radi o mesijanskom tekstu pokazuje programatski značaj ulomka, zatim širi kontekst, a to je Lk 4,14-44. Citirajući proroka Iz 61,1-2, Luka je aludirao na Mesiju, posebno stoga što dva kumranska teksta povezuju Iz 61,1-2 s Mesijom. No, najjaču argumentativnu snagu da se radi o mesijanskom tekstu ima korištenje riječi …, koja u Lukinu evanđelju ima kristološko značenje. Još nekoliko izričaja u Lk 4,16-30 ima kristoloških konotacija … Kad se pogledaju svi izričaji koje Luka koristi u 4,16-30, opravdano se može tvrditi da je to, iako se direktno ne koristi riječ Krist, jasan kristološki ulomak”.
U radu “Mesija – graditelj Hrama (Iv 2,13-22)” Mario Cifrak naglašava kako je Ivanovo evanđelje vidi u Hramu središnje mjesto Isusova djelovanja i umnožava njegove posjete Jeruzalemu. Ključni tekst za to Ivanovo gledanje jest onaj o tzv. čišćenju Hrama, a s kojim je usko povezan i tzv. hramski logion (usp. 2,19). Isus dolazi u Jeruzalem o blagdanu Pashe. No, autor podsjeća kako čišćenje, odnosno, razorenje Hrama najavljuju i starozavjetni tekstovi, pseudoepigrafi i kumranski tekstovi, a graditelj novoga Hrama bit će Mesija prema TgJ Iz 52,13 – 53,12. Novi Hram je Isus uskrsli, a njegovo uskrsnuće sjetilo je učenike na Pismo i Logos.
“Proročki mesijanizam. Kršćanska poruka otvorena židovstvu (Dj 3,22-23; 7,37SS)” rad Marinka Vidovića, donosi kratak prikaz razvoja mesijanskih očekivanja u Staromu zavjetu, konstatirajući da se ona sve više usmjeravaju Mesiji ili mesijanskom vremenu koje nije obilježeno moći, nego patnjom i solidarnošću s ljudima. U drugomu koraku opisuje Mojsijev lik i njegovu uklopljenost u mesijanska očekivanja. Potom iznosi prepoznavanje Isusova proročkog mesijanizma u evanđeljima, posebno u svezi s Prorokom kojega je najavio Mojsije u Pnz 18,15.18, da bi na kraju detaljno analizirao Petrov i Stjepanov govor, uočavajući kako su mojsijevska tipologija i na njoj utemeljen Isusov proročki mesijanizam mogli poslužiti kao bitna karika i u židovskom prepoznavanju i prihvaćanju Isusova mesijanstva.
U posljednjem tematskom radu “Mesijanizam u svjetlu Pavlove teologije križa (1 Kor 1,13; 2,2; 2 Kor 4,4-5; Rim 1,3-4)” Ivan Dugandžić bavi se pitanjem odnosa Pavlove teologije križa i ideje mesijanizma. Točnije, kako je u Pavlovim zajednicama od ranokršćanske vjere da je Bog Isusa, optužena za mesijanizam i osuđena na sramotnu smrt na križu, učinio Mesijom i Spasiteljem, došlo do vjere u Isusa kao Gospodina i Sina Božjega?
Časopis donosi i osvrt na seminar o Markovu i Matejevu evanđelju koji je krajem siječnja održan na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, kao i recenzije više znanstvenih i stručnih knjiga.