Zagreb, (IKA) – Novi, četvrti ovogodišnji broj lista franjevačkih zajednica “Brat Franjo” naglasak stavlja na Porcijunkulu, koja je u životu sv. Franje ostavila osobit trag.
U tom vidu fra Rozo Brkić promišlja tekstom “Jednodušni s Marijom – u srcu svijeta za bolji svijet”. Autor naglašava, kako u Marijinu odnosu s Bogom uviđamo da je dijalog, osluškivanje, taj dubinski razgovor, komunikacija između Boga i čovjeka, zapravo mogućnost, konačno izvorište ili metoda, način kako se može otkloniti, otkriti smisao vlastite osobe, vlastita poslanja, čovječnosti ljudskog društva, naše zajednice za sadašnjost i budućnost.
Marija nas uči da moliti prije svega znači tijelom i dušom stati pred Boga, komunicirati s Njim tako da od njega kreće inicijativa, on prvi govori, tumači, otkriva sebe svojom objavom, svojom riječju i osobom Isusa Krista.
Uz temu broja i Stjepan Lice promišlja tekstom “Temeljna Franjina riječ: Gospa Anđeoska”. Lice naglašava, kako je Franjino doživljavanje crkvice Gospe Anđeoske, posve srodno njegovu doživljaju Evanđelja, odražavalo je njegov odnos prema Božjem svijetu. Njegov odnos prema crkvici izražavao je njegov bratski odnos prema svakom biću.
Druga tema kojoj se daje posebno mjesto u ovome broju je posljednja enciklika pape Franje “Laudato si”.
Fra Nikola Vukoja ističe, kako “Laudato si” traži harmoniju među ljudima, ekologiju ljudi, govori o brizi za bližnjega i za mir i bratstvo. Govori o bližnjim, zahvalnim i velikodušnim srcima koja umiju praštati, baš kako kliče sv. Franjo “Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje i podnose rado sve bijede života”.
Fra Darko Tepert u tekstu “Sveto pismo u Franjinu Potvrđenom pravilu” upućuje na više dijelova pravila koja se izravno navezuju na svetopisamske retke. Autor pojašnjava, kako je iz toga vidljivo da je Franjina prvotna želja bila opsluživati, vršiti evanđelje, i to u prvom redu one dijelove koji su mu bili “objavljeni” prilikom otvaranja evanđelistara. To su za njega postale zapovijedi ravne Dekalogu ili Govoru na gori. Ove zapovijedi on nastoji razumjeti u cjelini Svetoga pisma, a osobito Novoga zavjeta, te ih tumači i obogaćuje drugim svetopisamskim tekstovima.
Nastavljajući niz “Čitamo Bibliju” fra Mario Cifrak ističe kako psalmi pretpostavljaju i očituju temeljnu istinu o Bogu i spasenju. Potom kratko analizira “Pjesmu nad pjesmama”, te u drugom dijelu pojašnjava mudrosne knjige. Cifrak podsjeća, kako je u mudrosnim tekstovima Stvoritelj ustvari milosrdni Bog koji zaboravlja ljudske grijehe s nakanom da se obrate.
Fra Nikola Vukoja nastavlja niz o “Nekim elementima posvećenoga života sv. Klare i njezinih sestara”. On podsjeća, kako Franjo nije samo pomogao Klari i sestrama da otkriju i prihvate uzvišenost svojega poziva, nego da i ga sebedarno, vjerno i radosno žive.
S. M. Tarzicija Čičmak piše o “Klarinom jednostavnom putu kontemplacije”. Za Klaru mistika se konkretno vidi u djelima, u svakodnevnom nošenju križa, “vjerno i pobožno”.
U povijesnom kutku fra Daniel Patafta pišući o zaključcima IV. Lateranskog koncila i njihovu tragu u spisima sv. Franje naglasak stavlja na heretičke pokrete XII. i XIII. stoljeća.
O sakramentalnoj viziji svijeta sv. Franje piše fra Marinko Pejić, a fra Augustin Kordić, OFMConv. nastavlja niz o “Pobožnosti i apostolatu u OFS-u”.
Brat Franjo u ovome broju pred čitatelje stavlja lik sluge Božjega Giulia Salvadora.