Zagreb, (IKA) – Tema trećega ovogodišnjeg broja “Lađe” – časopisa za promicanje religioznog odgoja i vrednota kršćanske kulture, koji objavljuje Glas Koncila, jest dvadesetogodišnje iskustvo vjeronaučne nastave u hrvatskome školskom sustavu.
“Nakon dvadeset godina zasigurno možemo identificirati neke čvrste točke/elemente koji jamče neupitnu stabilnost i vjerojatni smjer daljnjega razvoja ove školske discipline. Te čvrste točke odnose se ponajprije na iznimno dobru prihvaćenost vjeronauka od strane učenika i roditelja, na vjeronaučnu didaktiku, na pravni okvir, na status i kompetencije vjeroučitelja i sl. Dosadašnje dvadesetogodišnje iskustvo vjeronauka, osim brojnih pozitivnih i obećavajućih elemenata, pokazuje istodobno i neke znakove naše nesigurnosti koja proizlazi iz nedovoljne posviješćenosti vlastitoga identiteta i vlastite misije. S obzirom na našu relativno mladu dob možda i nismo mogli steći dovoljno sigurnosti glede vlastitoga identiteta” – piše u uvodnoj riječi urednica dr. Ružica Razum i zaključuje kako je vrijeme koje je pred nama izvrsna je prilika za suočavanje sa zadatkom: postati zreli i odrasli u religijskopedagoškom i katehetskom promišljanju i djelovanju.
Pored spomenutoga tu su i drugi prioritetni zadaci koje je dr. Razum, inače profesorica na Katedri religiozne pedagogije i katehetike na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, izdvojila i protumačila u članku “Vjeronauk nakon 20 godina: prioritetni zadaci”, a tiču se područja odnosa vjeronauka i kateheze, vjeronauka i primanja sakramenata, svjedočke dimenzije vjeroučiteljeva poziva te obrazovanja vjeroučitelja u budućnosti.
Povodom dvadesete obljetnice od uvođenja vjeronauka u hrvatske škole, predstojnica Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije dr. Valentina Mandarić u članku “Vjeronaučna nastava iz organizacijsko-pravne i statističke perspektive” daje svojevrsnu reviziju i vrednovanje statusa vjeronauka unutar odgojno-obrazovnog sustava. Temeljem analize pravnih i organizacijskih utemeljenja te rezultata socioreligijskih istraživanja, kao i statističkih izvješća, autorica prikazuje sadašnji status vjeronauka, pohađanje vjeronaučne nastave, brojčano stanje vjeroučitelja te daje presjek znanstveno-stručne literature o vjeronauku u posljednjih dvadeset godina.
“Učinismo što smo bili dužni učiniti” – naslov je teksta u kojem Nikola Kuzmičić, o dvadesetogodišnjici vjeronauka promišlja iz perspektive vjeroučitelja, a ta promišljanja temelji na rezultatima radionice u kojoj su sudjelovali vjeroučitelji Zagrebačke nadbiskupije.
U vidovima “Iz različitih motrišta” Kuzmičić potpisuje i tekst “Vjeroučiteljeva molitva”, župničko motrište o vjeronauku u školi, u toj rubrici, pojašnjava Ante Vranković, dok je motrište roditelja o vjeronauku u školskim klupama dala dipl. odgajateljica Iva Noršić.
O vjeronauku u školskome sustavu nakon 20 godina od njegova ponovnog uvođenja za novi broj “Lađe” svoje su mišljenje s čitateljima podijelili i neki istaknuti hrvatski stručnjaci s područja znanosti, djelatnici u školstvu i medijima te roditelji.
Pored novih metodičkih uputa i preporuka posebnu pozornost privlači i “Čitaonica za velike i male” u kojoj dr. Jasna Šego donosi izbor hrvatskih umjetnika riječi o temi Domovinski rat, a prof. Nada Babić predstavlja zbirku od devetnaest priča za djecu nobelovca, Poljaka židovskoga podrijetla Isaaca Bashevisa Singera. O ulozi glazbe i pjesme u katehezi, u rubrici “Gledamo i slušamo”, promišlja dr. s. Katarina Koprek.