Zagreb, (IKA) – Naslovna tema novog broja Glasa Koncila (od nedjelje 2. rujna) je trodnevni spomen na 20. obljetnicu izgnanstva Hrvata katolika iz Bosanske Posavine, osobito iz Derventskoga dekanata, gdje je 1991. živjelo 48.481, a sada živi svega 1072 Hrvata. “Vlast na ovim prostorima je zakazala dati sigurnost, a granice su često bile teško premostive jer su postojale razne administrativne igre koje su priječile ili, bolje reći, obeshrabrile da se borimo za svoje… Danas je došlo vrijeme da postanemo svjesni sami sebe…”, poručio je uz ostalo na Plehanu kardinal Vinko Puljić.
“Ne zaboravimo patnje i krv kojom je naša sloboda plaćena” – naslov je izvješća s mise Dana hrvatskih mučenika koju je na Udbini predvodio željezanski biskup Egidije Živković, a koji je također uz ostalo poručio: “Danas ovaj narod ponižen i prignut poput prosjaka puže i kuca pred vratima umorne starice Europe, spreman žrtvovati ne samo svoje sinove nego i mnoge vrijednosti i bogatstva za mrvice koje preostaju na stolovima njezina bogatstva i moći. Izgleda da smo prebrzo zaboravili krv kojom je sloboda plaćena… Što bi nam danas s ovoga svetog mjesta poručili naši hrvatski mučenici? Da budemo Crkva glasna, iskrena i nepokolebljiva! Da budemo Crkva nepotkupljiva i narod ponosan na svoju povijest i svoje kršćanske vrijednosti za koje su toliki žrtve podnosili i umirali. Da čuvamo domovinu i ne zaboravimo patnje i krv kojom je naša sloboda plaćena.”
Komentar novoga broja bavi se navedenim biskupovim riječima na Udbini te navodi da je Hrvatski radio, dakle javni radio koji ima zadaću nepristrano informirati svoje slušatelje, kao i Jutarnji list, dezinformirao svoje slušatelje ustvrdivši iz usta urednice “Dnevnih novosti” i novinara da se biskup Egidije Živković u svom govoru na Udbini “usprotivio europskom putu Hrvatske”. Da se takvo konstruiranje i nevjerodostojno interpretiranje biskupovih riječi na Hrvatskom radiju nije dogodilo slučajno, potvrđuje činjenica da uz urednicu redakcije religijskoga programa poslan još jedna novinar iz redakcije unutarnje politike, tj. očito sa zadaćom da izvještaju da točno određeno usmjerenje, premda je dosada godinama bila praksa da s crkvenog događaja izvijesti novinar iz redakcije religijskoga programa koji prenosi misu. “Politički” novinar poslan je da slušateljima nametne interpretaciju koja je sada “in” u informativnom programu Hrvatskoga radija. Biskup Živković nije kritizirao sam pristup Hrvatske Europskoj uniji, nije dovodio u pitanje europski put Hrvatske – ta ne misle i ne žele valjda urednica i novinar tvrditi da su narodi u EU-u izgubili svoju slobodu (!?) – već način na koji Hrvatska pristupa EU-u, a to su ipak dvije bitno različite stvarnosti. Biskupove riječi da je “ovaj narod ponižen i prignut poput prosjaka puže i kuca pred vratima umorne starice Europe” upozorenje je na što su političari sveli današnji hrvatski narod, i što su si, nažalost, dopustili suvremeni Hrvati koji, poput svakoga drugoga naroda, imaju pravo na svoje dostojanstvo i svoj ponos, imaju pravo da budu partner drugim narodima i poštivani subjekt u međunarodnim asocijacijama.
Hrvatski povjesničar i dominikanac dr. Stjepan Krasić, koji je zaslužan što je otkrio da je u Hrvatskoj prvo sveučilište djelovalo već u 14. stoljeću, u intervjuu podsjeća da je Katolička Crkva utemeljila europsko školstvo: “Od 44 javnih sveučilišta, koliko ih je do g. 1400. postojalo u Europi, pape su osnovali 31, dok je nekoliko drugih osnovano uz njihovu izričitu ili posrednu potporu. Bez toga bi povijest Europe izgledala sasvim drukčije.” Pravnik se osvrće na dosadašnje učinke mirovinskih reformi u Hrvatskoj, a u rubrici “Zapažanja” uz ostalo se ističe: “Ovaj narod prošao je doista jedan težak rat i za to treba vjerovati u njega i u njegovo buđenje te u njegovu sposobnost za suočavanje sa situacijom iz koje se može izići zajedništvom, ali onim u kojem neće predvoditi političari.
Prekrasno je i potresno svjedočanstvo obitelji Bubalo u kojoj je deset sinova od kojih se stariji već profesionalno bave sportom a u kojoj uzajamna ljubav ima vrhunac u prihvaćanju i skrbi za najmlađeg brata koji je u kolicima. Reportaža otkriva prekrasni djelić domovine – župe Lokvičić i Ričice u Dalmatinskoj zagori u kojima i danas živi stamena vjera, solidarnost i domoljublje. Mladi pak na svojim stranicama potiču na čitanje Biblije da bi se iz nje crpilo najdragocjenije blago.