Zagreb, (IKA) – Govoreći o predsjedničkim izborima urednik Ivan Miklenić u komentaru novoga broja Glasa Koncila (s nadnevkom nedjelje 15. studenoga) opravdano pita: “Može li se govoriti o stvarno slobodnim izborima, o stvarno slobodnom odlučivanju birača, ako su oni izloženi trajnim lukavim nametanjima određenih kandidata, manipulacijama i ispiranjima mozga?” Ne dovodeći u pitanje demokratsku proceduru, istodobno uočava temeljnu pretpostavku stvarno slobodnih izbora: da na njima sudjeluju “slobodni ljudi, slobodni birači, slobodne osobe koje imaju barem temeljne istinite uvide u aktualno društveno-političko, gospodarsko, socijalno, kulturno i ino stanje u hrvatskom društvu te objektivne uvide o svim kandidatima”. No da bi se steklo osobno oslobođenje i osobna sloboda, potrebno je svjesno poticati i razvijati demokratsku političku kulturu jer, kao što uočava komentator, “opravdano je pretpostaviti da vrlo velik broj hrvatskih građana ne poznaje dostatno ili uopće temeljne postavke demokratske političke kulture, a to nije ni slučajno s obzirom na to da je većina bila u totalitarnom režimu desetljećima potisnuta iz politike, čak iz onodobne službene javnosti”. To potvrđuje i činjenica da visok postotak birača ne izvršava svoje građansko pravo i dužnost te odbija doći na izborno mjesto što tzv. političkim elitama odgovara te ništa ne poduzimaju da bi rastao stupanj kulture općenito, pa tako i političke. Osim toga, slobodu hrvatskih birača ugrožava i medijska upregnutost u pretežno lijevu ideološko-političku orijentaciju, a što ne odgovara pluralnosti hrvatskoga društva, uočava komentator ističući da se slobodni izbori ne mogu dogoditi sve dok se ne ostvari medijska ravnoteža: “da postoji barem jedan uspješan nezavisni dnevni list desne političke orijentacije, da se uspostavi barem nekoliko portala koje neće nadzirati ljevičari i da se uspostavi stvarno nezavisna, stvarno hrvatska televizija koja promiče univerzalne vrijednosti” – stoji između ostalog u komentaru.

Pod naslovom “Budite graditelji zajedništva katolika i pravoslavaca” opširno je prikazan pohod kardinala Bozanića makedonskim katolicima bizantsko-slavenskog obreda u Strumici gdje je boravio kao predstavnik Svete Stolice povodom 150. obljetnice Kukuške unije. Pozornost privlači i osvrt na knjigu – zbirku falsifikata i prepariranih izjava bez povijesne vrijednosti – “Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera” koji piše dr. Tomislav Vujeva, zatim prikaz Arsa i svetog Ivana Marija Vianneyja iz pera Daniela Načinovića te prikaz udruge “Posebni klinci”.
Dr. Jadranka Gvozdanović sa Sveučilišta u Heidelbergu, gošća je rubrike “Intervju” za koju govori o jezičnoj standardizaciji, jeziku kao osnovici kulturnog identiteta, odnosu hrvatskog i srpskog jezika, medijskoj jezičnoj kulturi te drugim temama. U tom kontekstu ističe: “Kad se govori o identitetu, onda je jasno da su hrvatski i srpski dva različita identiteta. Oni koji su mislili samo na jezičnu strukturu ili, još banalnije, na to jesu li ti jezici međusobno razumljivi, govorili su o istom jeziku. Isto je i s onima koji su to tako naučili – još uvijek govore o istom jeziku. Međutim takvih je sve manje”.
Rubrika “Reportaža” u novome broju predstavlja vukovarske povratnike od kojih jedan ističe: “Danas kad gledam tu još nije dostojna kvaliteta života Vukovaraca koji su ginuli za Vukovar. Nisam pesimist, jer ako čovjek živi u nadi, onda će biti bolje. Naša je generacija iznijela žrtvu rata, žrtvu obnove, a sada žrtvu tranzicije. Ako to ne shvatimo kao za bolju budućnost svoje djece, onda se može gledati negativno. Ako unesemo nadu za bolje sutra i optimistički razmišljamo, onda se te teškoće zaborave. Sve stavimo iza sebe i idemo naprijed. Mi smo došli tu s troje djece, a sada imamo šestero. S jednim planom i s vjerom u Boga i u nadi u bolje sutra”.
Rubrika “Vjernici laici aktivni u Crkvi” prikazuje Ivanu Bilen, vijećnicu župnoga i biskupijskoga pastoralnog vijeća i tajnicu biskupijskoga Caritasa koja djeluje u Gospićko-senjskoj biskupiji, a povodom Svećeničke godine predstavljen je kanonik i pisac Vjekoslav Gabud koji svjedoči: “Došao sam na željezničku postaju, a jedna grupica mladića prošla je pored mene i svi su me pljunuli. Bio sam u kolaru, a njih je bilo pet-šest. Obrisao sam se i mislio prošlo je, ali oni su se opet vratili i ponovno su pljuvali po meni”.
U rubrici “Teološki osvrt” dr. Ivica Žižić promišlja o svećeništvu i euharistiji, a “Nedjeljna biblijska poruka” iz pera Darka Tomaševića poručuje da dobro uvijek pobjeđuje.
Povijesni feljton dr. Vladimira Lončarevića daje priloge za raspravu o katoličkom udjelu u baštini hrvatske kulture prve polovice 20. st. prikazujući u novome broju nastanak, djelovanje i slom Hrvatske pučke stranke.
Rubrika “(Pri)govor znanosti” piše o industrijskoj i akademskoj znanosti, dr. Ivan Dugandžić u rubrici “Upoznajmo Bibliju” prikazuje Prvu poslanicu Solunjanima, a o starosti, koja je i moralna vrednota, piše pravnik Stjepan Androić u rubrici “Propisi-pravo-pravda”.
O destruktivnim bračnim svađama piše dr. Pavao Brajša u rubrici “Mali bračni savjeti”, a oštećenje mikrocefalus (malena glava) tema je rubrike “O invaliditetu osobno” koju piše Slađan Livnjak, profesor rehabilitator.
I ovaj broj Glasa Koncila donosi izvještaje o značajnim događajima u Hrvatskoj i svijetu poput priopćenja sa 47. redovitog zasjedanja BK BiH, međunarodnog stručnog okruglog stola o masmedijima kao bitnom čimbeniku uspostavljanja međuetničke i vjerske tolerancije, razumijevanja i suradnje na Balkanu održanog u Beogradu te apostolskog pohoda pape Benedikta XVI. Bresci, rodnom gradu pape Pavla VI. U rubrici “Naši razgovori” odgovara se na pitanje: “Tko smije postati katolički svećenik?”