Zagreb, (IKA) – “Dragi prijatelji, nemojte se obeshrabriti! Providnost uvijek pomaže onome tko čini dobro i zauzima se za pravednost; pomaže onima koji ne misle samo na sebe, nego i na one kojima je gore od njih.” – riječi su pape Benedikta XVI. s nagovora prije Angelusa koji je molio sa stanovnicima Romano Canavesea, rodnog mjesta državnog tajnika Svete Stolice kardinala Tarcisija Bertonea, o čemu izvještava novi broj Glasa Koncila s nadnevkom nedjelje 26. srpnja.
Osvrćući se na Zakon o medicinskoj oplodnji, komentator Branimir Stanić uočava da se u hrvatskoj javnosti nepravedno konstruira slika o Katoličkoj Crkvi kao instituciji koja tobože vlada iz sjene, zastrašuje i nema osjećaja, a pritom se zanemaruje činjenica da Crkvu ne čine samo njezine institucije “na Kaptolu”, već da su njezini članovi stotine tisuća krštenih u Kristu. Također ističe da je “zajednički nazivnik mnogih izgovorenih izjava i medijskih napisa bilo stvaranje dojma da je Katolička Crkva kao institucija strašna, da ne želi život, da tobože tjera hrvatsko društvo u srednji vijek, da je prijetnja svima onima koji žele imati djecu no prirodnim ih putem ne mogu imati…” te postavlja ključno pitanje: “Ako je Katolička Crkva toliko strašna, zašto je se onda nitko ne boji?” Osim toga komentator naglašava da Crkva nema ništa protiv djece začete umjetnom oplodnjom već se zauzima za dostojanstvo osobe, braka i prenošenja života u braku, zdravlje supružnika i sve one živote u zamecima koji svoj put na ovome svijetu završavaju u neizvjesnosti smrzavanja na temperaturi od minus 196 Celzijevih stupnjeva. “Tko će stati u zaštitu dostojanstva tih tisuća i tisuća (od)bačenih zametaka u kojima se dogodio život i imaju pravo na njega? Broja im se ne zna. Gdje su njihove ulice i trgovi? Gdje su njihovi prosvjednici? Tko će drugi za njih podignuti glas do Crkve, isto kao što ga podiže za nestale gradove života u kojima je prema službenim statistikama od 1983. do 2007. u Hrvatskoj pobačeno najmanje 700.000 djece (sedamsto tisuća djece)? I kod jednih i kod drugih radi se o životima. Upravo zbog svih njih Crkva neustrašivo prosvjeduje, ne samo u Hrvatskoj nego u čitavome svijetu. Može li stoga itko dobronamjeran zamjeriti što se na legitimne načine zauzima za sve te živote i njihovo dostojanstvo? Ako su joj na prvome mjestu dostojanstvo i život, kojim joj se onda pravom spočitava bezosjećajnost?” – stoji između ostaloga u komentaru.
Uz pregled najznačajnijih prošlotjednih zbivanja u Hrvatskoj i svijetu novi broj Glasa Koncila donosi prvi dio prikaza enciklike pape Benedikta XVI. “Ljubav u istini” te prve reakcije na nju, a u povodu 50. obljetnice smrti o. Agostina Gemellija, svećenika, liječnika, psihologa, obraćenika i suosnivača Svjetovnog instituta misionarka Kristova kraljevstva (koje ove godine slave 90. obljetnicu osnivanja) donosi prikaz njegova životnog puta za koji su mnogi (pogrešno) mislili da će biti “samoubojstvo jedne inteligencije”.
Dr. Damir Hasenay, profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku u rubrici “Intervju” progovara o zaštiti već objavljene pisane baštine koja na prvi pogled nije, možda, tako atraktivna što ipak ne umanjuje njezinu važnost, vrijednost i nužnost. Govoreći o projektima vezanima uz crkvene institucije, dr. Hasenay između ostaloga ističe: “Crkva je apsolutno ‘in’ u ovom području i predstavlja neizostavni čimbenik kada je u pitanju briga i skrb o hrvatskoj pisanoj baštini. Većina naših projekata koji su u tijeku, ali i onih koje planiramo pokrenuti u budućnosti, usko su vezane za crkvene institucije kao imatelje vrlo vrijednog korpusa pisane baštine. Upravo vrlo intenzivno radimo na razradi modela zaštite pisane baštine unutar kojih pisana baština pohranjena u crkvenim institucijama zauzima značajno mjesto i predstavlja poseban izazov. U tom smislu potpuno smo svjesni zamkâ megalomanije i površnosti koje najčešće ili ugase ili ostave nedovršenim započete poslove, ali i stvaraju potpuno razumljivi otpor crkvenih krugova prema ovakvim inicijativama. Svjedoci smo da pojedine crkvene institucije imaju neugodna iskustva sa ‘zaštitarima’ koji su izdvojili nekoliko primjeraka građe, pribavili značajna sredstva za njihovu obnovu, a većinu ostale građe ostavili dalje na milost i nemilost zuba vremena i ostalih uzročnika propadanja. U našem pristupu nastojimo izbjeći takve zamke, a mali koraci na konkretnim projektima na neki su način praktični testovi naših teorijskih spoznaja i put k izgradnji sveobuhvatnijeg modela zaštite pisane baštine.”
Povodom svećeničke godine predstavljen je Alojzije Bavčević, upravitelj svetišta u Vepricu, rubrika “Susret” ugostila je Matu Kozinu, novinara koji budnim okom kamere bilježi svaki važniji detalj događanja, prateći već dva mjeseca kardinala Vinka Puljića na njegovim pastoralnim pohodima krajevima Bosne i Hercegovine dok rubrika “Vjernici laici aktivni u Crkvi” prikazuje 75-godišnju Arseniju Kratofil, predvodnicu molitvene zajednice “Cenakul”.
“Feminizam i dostojanstvo žene” naslov je teološkog osvrta koji od prošloga broja piše dr. Josip Sabol, ulogu čuda kao znaka u Ivanovu evanđelju prikazuje dr. Ivan Dugandžić u rubrici “Upoznajmo Bibliju”, a o dilemama oko smanjivanja mirovina govori pravnik Stjepan Androić.
Rubrika “Reportaža” predstavlja župu Vrpolje čija je župna crkva ujedno i marijansko svetište Šibenske biskupije, dok novi povijesni feljton govori o temi “Na križnom putu po Hrvatskoj”, a koji pod naslovom “Masovne grobnice – svjedočanstva o ‘opreznosti i predostrožnosti'” piše mr. Martina Grahek-Ravančić.
Smeđi i bijeli šećer tema je rubrike “(Pri)govor znanosti”, cirkularni pristup bračnoj svađi rubrike “Mali bračni savjeti” dr. Pavla Brajše, a kvadriplegija rubrike “O invaliditetu osobno” koju piše Slađan Livnjak, profesor rehabilitator.
Novi broj Glasa Koncila donosi i svjedočanstva djelatnika prve hrvatske tvornice biodizela koja može povezati četiri tisuće domaćinstava, a jedina je tvornica u Hrvatskoj koja ima zaokružen ciklus od ulaska repice pa nadalje do konačnog proizvoda. Osim toga povodom upisa na fakultete o problemima studenata i studiranja donosi zanimljiv razgovor s o. Arkadiuszom Krasickim, sveučilišnim kapelanom u Osijeku koji, između ostaloga kaže: “Ako netko ima želju studirati određeni fakultet, vjerujem da će ga onda i upisati, da će se cijelu srednju školu truditi i učiti te poslije biti dobar student. Ako netko nema ambicija i pokušava upisati fakultet samo da bi studirao, uvjeren sam da takvi studenti ne prolaze niti na prijamnim ispitima, a vjerujem da brzo odustaju i od studiranja”.