Zagreb, (IKA) – Uz proslavu 45. obljetnice izlaženja Glasa Koncila – 4. listopada kada je objavljen prvi broj maloga, cikolstilom umnažanog biltena Glas s Koncila, novi broj katoličkog lista, s nadnevkom nedjelje 7. listopada, pod naslovom ″Bez Glasa Koncila nemoguće je pisati crkvenu povijest” objavio je sjećanje fra Bonaventure Dude, jednog od njegovih ‘duhovnih’ začetnika.
List je prilozima popratio i brojne proslave diljem hrvatskih (nad)biskupija: Nedjeljko Pintarić prenio je ugođaj sa svečanosti otvaranja najstarije odgojno-obrazovne ustanove u hrvatskom narodu – obnovljene zgrade Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa na Kaptolu; o središnjem euharistijskom slavlju Drugoga euharistijskog kongresa Požeške biskupije na kojem se okupilo više od 20.000 vjernika izvijestila je Ljiljana Marić; Jasminka Bakoš-Kocijan potpisuje prilog o svečanoj proslavi 10. obljetnice Varaždinske biskupije, a kako su Šibenčani proslavili svetkovinu svoga zaštitnika sv. Mihovila arkanđela zabilježio je Ivo Kronja. Dopisnici iz Zadra, Varaždina, Šibenika i Slavonskog Broda saznali su kako je diljem Hrvatske proslavljen Dan Hrvatske policije.
Osvrnuvši se u komentaru lista na sramotnu presudu “vukovarskoj trojci” i na reakciju predsjednika HBK kardinala Josipa Bozanića, Ivan Miklenić zaključuje kako bi presuda Haškog suda trebala biti doživljena kao “posljednji poziv na otrežnjenje, na prihvaćanje stvarnosti kakva jest, ali na pozivanje na odgovornost svih koji su zakazali, bilo zbog svoje naivnosti ili nesposobnosti, bilo zbog izdaje hrvatskih nacionalnih interesa”. “Kako odgovorni u Hrvatskoj mogu očekivati da će netko izvan Hrvatske poštivati hrvatske žrtve – pogotovo kad se to kosi s legitimnim političkim interesima velikih sila i njihovih partnera – kad sama službena Hrvatska i njezini utjecajni faktori ne cijene hrvatske žrtve?” pita Miklenić.
Pod naslovom “Još nije kasno za sve” u rubrici “Zapažanja” osvrt na hašku presudu donosi Đurđica Ivanišević-Lieb. Pravnik Androić u stalnoj rubrici “Propisi-pravo-pravda” donosi “Dobre vijesti za umirovljenike”, a Tanja Baran je u rubrici “Vjernici laici aktivni u Crkvi” predstavila orguljašicu i voditeljicu župnih zborova sv. Maksimilijana Kolbea, pastoralnu vijećnicu i animatoricu u župi Marije Majke Crkve u zagrebačkom naselju Trnovčica Jelenu Vuković. Jelena je i voditeljica Hrvatske dehonijanske mladeži, urednica i lektorica više vjerskih listova te voditeljica emisije “Svjedoci Srca” na Radio Mariji.
Ivan Uldrijan potpisuje reportažu iz “mlade” virovitičke župe sv. Leopolda Mandića za čije se župljane pod duhovnim vodstvom župnika Vicka Obradovića može reći da su itekako prepoznali važnost medija u Crkvi. Ta “medijska župa” uz to što ima tjedni župni listić – “minitjednik” i internetsku stranicu iz prostorija župnog ureda, kao regionalni studio “Radio Marija”, šalje glas radijskim valovima emitirajući brojne i zanimljive radioemisije.
Tragom pitanja o životu hrvatskih vjernika izvan Hrvatske, Tomislav Vuković posjetio je mađarski grad Pečuh u kojem živi i djeluje jedna od najbolje organiziranih hrvatskih zajednica izvan domovine – uz svoj vrtić, osnovnu školu, gimnaziju, katedru kroatistike, televizijske i radijske emisije imaju jedino u svijetu profesionalno hrvatsko kazalište osnovano među Hrvatima izvan domovine.
“Mislim da život postoji zbog ljubavi, stvaranja, da budemo dobri jedni drugima. Smisao življenja je da to dobro što je u nama njegujemo, proširimo, razvijemo. Ne znam gdje će biti kraj pa se zadovoljavam time da me Bog vodi pod ruku. Ja sam u Njegovim rukama. Doživljavam zemlju kao veliko svetište, Božji hram, katedralu, Bog je u svemu. Osjećam nazočnost Njega koji je sve učinio”, u intervjuu za tjednik svjedoči antologijski hrvatski književnik i likovni umjetnik Zvonimir Balog koji ove godine slavi 75. rođendan i 50. obljetnicu stvaralaštva.
U feljtonu “Zašto se ne objavljuju ‘Stepinčevi dnevnici?'” dr. Juraj Batelja donosi osvrt na laži i neistine o hrvatskom kardinalu i mučeniku Alojziju Stepincu objavljene u kolumni Novoga lista.