Zagreb, (IKA) – “Je li moralno ulagati u dionice?” aktualno je pitanje kojim se, u novom broju Glasa Koncila (s nadnevkom nedjelje 30. rujna) bavi rubrika “Naši razgovori”. Slučaj zagađene vode u zagrebačkom naselju Vrbani koji i dalje izaziva veliku medijsku pozornost u stalnoj rubrici lista “(Pri)govor znanosti” komentira kršćanska inicijativa “Pro scientia”. Uz posebno znakovitu neodgovornost mjerodavnih stručnjaka koji svojim ponašanjem i izjavama pokazuju da je problem zdrave vode dodatno opterećen narušenom strukturom odnosa i interesa pojedinaca i institucija povezanih s aferom zagrebačkih voda, zaključuju da je ono što još više zabrinjava “uporna šutnja hrvatskih znanstvenika.” “Radeći na ‘pojačavanju’ svojih životopisa”, primjećuju da, “naši znanstvenici uglavnom objavljuju znanstvene radove, iako ne baš uspješno, koji često nemaju nikakve veze niti utječu na zbivanja u Hrvatskoj”.
Što učiniti da posvećeni život progovori jezikom razumljivim suvremenom čovjeku, jesu li redovnici spremni ići onamo gdje je potrebno – na “rubna” mjesta – otkrivati goruće probleme čovjeka i na njih odgovoriti vlastitom karizmom… je li redovništvo u krizi? – o redovničkom identitetu u suvremenom svijetu te o perspektivama njihova apostolskoga djelovanja o čemu se razgovaralo na XXIII. redovničkom tjednu, održanom u Zagrebu 21. i 22. rujna piše Adrijana Tomkiv. Jedna od sudionica na Redovničkom tjednu bila je i dominikanka Katarina Maglica, autorica knjige “Zašto redovnica?” koja je nedavno objavljena u nakladi Glasa Koncila. List objavljuje intervju sa sestrom Katarinom koja ima iskustvo dvanaestogodišnje službe vrhovne glavarice Kongregacije sestara dominikanki svetih Anđela čuvara u Korčuli.
Iz pregleda najnovijih događaja Crkve Hrvatskoj i u svijetu prilozi su Mihaela Sokola s tiskovne konferencije koju je organizirao Caritas Zagrebačke nadbiskupije s ciljem informiranja javnosti o reorganizaciji te humanitarne ustanove te Rafaela Rimića pod naslovom “Veliki korak prema jedinstvu Crkve” o novom razvoju odnosa između Vatikana i Pekinga, točnije kineskih katolika, u svjetlu ređenja novoga katoličkog biskupa u Pekingu.
O kulturi i kazalištu, glumi i globalizaciji, umjetnosti i jeziku za tjednik govori poznati hrvatski dramski umjetnik i profesor na Odsjeku glume zagrebačke Akademije dramske umjetnosti Joško Ševo. Toga dobitnika odličja “Danica s likom Marka Marulića” i vrsnoga umjetnika u rubrici “Susret” ugostio je Ivan Uldrijan.
“Stati na ‘vlastite noge’ nije lagan posao!” – započinju u uvodnom tekstu mladi Glasa Koncila svoju redovitu rubriku “Mladi mladima”. Tragom pitanja “Kada je vrijeme za napuštanje roditeljskog gnijezda?”, “Kome teže pada odlazak – djeci ili roditeljima?”, “Kada se postaje odrastao?” otkrivaju kada i zašto se mladi na različitim stranama svijeta odlučuju na samostalni život te zbrajaju prednosti i mane mnogima mladima u Hrvatskoj neostvarenog sna: “Živjeti samostalno”.
“Njezin je potez demonstracija netolerancije, i to ne samo prema jednom vjerskom i civilizacijskom simbolu nego i prema čovjeku koji se s tim simbolom identificira” – komentira Ivan Miklenić potez splitske sutkinje koja je zbog prisutnosti križa na zidu sudnice odbila sudjelovati u radu sudskog vijeća tj. suđenju s jasnim stavom da križu nije mjesto u sudnici, čime je izazvala brojne komentare i izjave u hrvatskim medijima. “Budući da smo”, nastavlja Miklenić, “u Hrvatskoj prošli razdoblje kad su križevi uvelike prognani iz javnosti te je bilo nastavnika i drugih službenika koji su se usudili vjernicima (s)kidati križeve koje su nosili oko vrata, sasvim je jasno da progon križeva zapravo označava progon ljudi koji se s križom identificiraju, a ljude se progoni u totalitarnim a ne i u demokratskim društvima. Stoga je splitska demonstracija netolerancije ozbiljno upozorenje o snazi rigidnog mentaliteta iz komunističkoga razdoblja koji je sposoban ozbiljno ugroziti i onako krhku demokraciju”, piše Miklenić.