Broj se otvara fotografijom mlade žene na groblju, koja jasno komunicira sve simbole kršćanske nade – svijeća i svježe cvijeće kao simbol života, a nadasve Kristov križ koji je spojivši nebo i zemlju premostio smrt podarivši ljudskoj slabosti uzdignuće, klicu Božje svetosti – ali i posebnih prilika u kojima će se ove godine slaviti svetkovina Svih svetih i Spomena svih vjernih mrtvih. ,

Uz fotografiju je objavljen izvještaj o dekretu kojim je Apostolska pokorničarna u Vatikanu, zbog iznimnih epidemioloških mjera koje u ovome ili onom intenzitetu pogađaju cijeli svijet, na cijeli mjesec studeni produljila razdoblje za dobivanje potpunog oprosta za vjerne mrtve.

Pod naslovom „Prisluškivanje Pape“ osvrće se urednik Glasa Koncila Branimir Stanić na fenomen „nepotrebno uzavrele svjetske javnosti“ nakon što je objavljen dokumentarni film „Francesco“ koji, među ostalim, sadrži Papine riječi o homoseksualcima. Osim što tumači da je Papa „izrekao načelo da obitelji ne bi trebale odbaciti svoje sinove i kćeri ako su se izjasnili homoseksualnim osobama te u kojem je rekao s katoličkoga stajališta neprijepornu činjenicu da veza između homoseksualnih osoba nikada ne može biti brak“, urednik govori i o posebnom dokumentarističkom postupku koji je primijenjen u filmu (odatle naziv „prisluškivanje“ u naslovu). U tom kontekstu među ostalim kaže: „Intervju u dokumentarnom filmu, pa makar ga dao i Sveti Otac, apsolutno nema snagu crkvenoga nauka. Ako se baš želi, jedino što se doista može vrjednovati isključivo je film kao umjetničko djelo, a nikako jedna iz konteksta izvučena sugovornikova izjava.“

U redovitome intervjuu Glas Koncila u novome broju ima nesvakidašnjega gosta, apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giorgija Linguu. U razgovoru u prigodi svetkovine Svih Svetih i Dušnoga dana nadbiskup Lingua se osvrće na značenje nedavnih pohoda Jasenovcu i Novoj Gradišci, osvrće se na niz tema kao što su oproštenje, mučeništvo, pomirenje, opći poziv na svetost, a ukratko iznosi i svoje dojmove nakon nešto više od godine dana u službi u Hrvatskoj. Naslov intervjua: „Potrebno je i ‘političko’ oproštenje“, izvučen je iz sljedećih nuncijevih riječi: „Osobno je opraštanje temeljno, nitko ne može oprostiti ili tražiti oproštenje umjesto mene, za zlo koje sam podnio ili nanio. No ako ne dođe do ‘političkoga’ oproštenja, to jest do oproštenja na razini institucija, nacija, postoji opasnost da se obezvrijedi i dobra volja onoga tko je osobno spreman oprostiti.“

Među izvještajima iz života Crkve u Hrvatskoj ističe se onaj iz Požege, gdje su zasjedali biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine (metropolije). Znakoviti naslov izvještaja: „Ništa ne dokidati, nego prilagoditi okolnostima“, odnosi se na život Crkve pod epidemiološkim mjerama. Glas Koncila prenosi i naglaske iz pisma zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića u kojemu se svećenicima daju upute kako zajamčiti poštivanje mjera i dostojanstvo liturgije, a naslov u Glasu Koncila: „Neka se ništa ne ukida“, odnosi se na redovite župne aktivnosti kao što su kateheze, klanjanja i priprava djece i mladih za sakramente.

Iz života Crkve u svijetu posebnu pozornost privlači izvještaj o obnavljanju sporazuma između Svete Stolice i Narodne Republike Kine o imenovanju biskupa. Osim same vijesti o sporazumu iznose i neke izjave i spoznaje koje ilustriraju trnovit put kojim ide Crkva u Kini.

Redovita reportaža u novome broju Glasa Koncila vodi čitatelje na granicu Republike Hrvatske sa Slovenijom, u župu Taborsko (Općina Hum na Sutli), u kojoj je, među ostalim, rođen svećenik Antun Grahovar, kojega je agresorska mržnja ubila u studenome 1990. godine kao župnika župe sv. Marije u Sisku.

Mladi suradnici Glasa Koncila se u rubrici namijenjenom njihovim vršnjacima prigodno bave svetošću. Svetkovina Svih Svetih, a posebno Dušni dan, bili su povod još jednom tekstu, promišljanju o značenju smrti te posebno o važnosti „stajanja“ uz umiruće, koje je napravljeno na temelju nedavno objavljenog pisma Kongregacije za nauk vjere „Dobri samaritanac“ u kojemu se poglavito odbacuje eutanazija.

Teško se u hrvatskoj javnosti može susresti novinski tekst koji se, kao što to čini prilog u novome broju Glasa Koncila, bavi financijskim sredstvima koja dobivaju nevladine udruge koje se bave promoviranjem prava na pobačaj, najčešće pod krilaticom zalaganja za takozvana „reproduktivna prava“. Prilog se bavi i „informacijskom bojišnicom“, tj. strategijama kojima se borci za takva navodna prava služe u medijskom prostoru kako bi zadobili naklonost javnosti da sve, u konačnici, izgleda kao proces demokratskog napretka.

U jednom je prilogu predstavljena Kuća za mlade „Da život imaju“ koju vodi Caritas Zagrebačke nadbiskupije. Kuća je osmišljena kao svojevrsna odskočna daska za mlade ljude koji s punoljetnošću napuštaju sustav socijalne skrbi te ostaju prepuštena sama sebi. Dobar dio priloga čine svjedočanstva samih korisnika.

Svoja promišljanja o ekonomiji nakon korone u rubrici „Susret“ iznosi dr. Ivana Marić, profesorica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koja se, uz menadžment neprofitnih organizacija, bavi i socijalnim poduzetništvom, a upoznala je i ekonomiju zajedništva.

Novi broj Glasa Koncila također nastavlja iznositi neke naglaske iz „Fratelli tutti“, nedavno objavljene enciklike pape Franje.