Zagreb, (IKA) – O svetkovini sv. Franje iz tiska je izašao novi, peti ovogodišnji broj lista franjevačkih zajednica „Brat Franjo”. Naslovnica najavljuje jednu od glavnih tema broja, promišljanje o životu fra Bonaventure Dude (1924.-2017.). Urednica lista Antica-Nada Ćepulić u uvodniku naslovljenom „Pater Duda u zagrljaju svetoga Franje” podsjeća da je fra Duda bio revan suradnik Brata Franje, a kad mu zdravstveno stanje više nije dopuštalo da sudjeluje kao autor, ostao je „Bratu Franji” vjeran čitatelj, iskren prijatelj i dobar savjetnik. „Zahvalni smo Bogu što nam ga je darovao, što je živio među nama, poučavao nas, tješio, opominjao, vodio k Bogu. Baština koju nam je ostavio neizmjerno je blago pohranjeno u knjigama koje je napisao, ali još više u dušama onih s kojima se tako srdačno susretao”, ističe urednica.
„Vjerni služitelj svijeta Razveselitelja” naslov je sjećanja na fra Dudu koje potpisuje Stjepan Lice. On podsjeća da je „ime i osobnost fra Bonaventure najjednostavnije ispisati Biblijom. Bibliju je označio ‘knjigom Božjih poziva’, ‘knjigom života’. A čovjeka, u tom duhu, kao ‘pozvanika Božjeg’, kao ‘čovjeka budućnika’. Njegov odnos prema Svetoj Riječi zrcalio se i u njegovu odnosu prema ljudima koje je susretao. Bilo je jednostavno doživjeti da mu je stalo do čovjeka s kojim se susreo. Trudio se ne ostavljati dojam užurbanosti. A kada je osjetio potrebnim da pohiti k nekome, nije oklijevao ostaviti svoje obveze, pa i one osobito žurne”.
Tu je i prilog i komemoraciji i sprovodnim obredima. U govoru koji je fra Darko Tepert održao na komemoraciji, između ostaloga je istaknuo: „Fra Bonaventura je volio braću. Iskreno se radovao uspjehu svakoga brata, posljednjih godina ta ga je radost dovodila do suza. Radovao se svakom novom pothvatu u provinciji i svakoj knjizi koju bi neki brat objavio. Volio je i naša bratska slavlja, osobito slavlja naših imendana, pa je tada rado sjedao za klavir u našoj blagovaonici kako bi pratio naše pjevanje. Osobito je volio Božić. I po tome je bio pravi sin svetoga Franje. Osjetilo se to u crkvi, na misama, osjetili smo to i mi u samostanu”. Čitatelji imaju prilike pročitati i životopis toga iznimnog franjevca, te misli iz njegove knjige „Moj sveti Franjo”.
Nastavljajući niz o franjevačkim misticima, fra Bernardin Plantek, OFM, piše o. sv. Bonaventuri, tj. njegovu djelu „Lignum vitae – Stablo života”. Fra Daniel Patafta, OFM, u ovome broju započinje novi niz o franjevačkoj opservaciji. Prvi nastavak daje osvrt na 14. stoljeće. U dubine Svetoga pisma čitatelje tekstom „Želja za bavljenjem Bogom” vodi fra Darko Tepert, OFM. Naglasak se stavlja na pristup svetog Franje Asiškog Svetom pismu kako to prikazuju njegovi životopisci, osobito Toma Čelanski u „Prvom životopisu sv. Franje”. Uz III. svjetski dan molitve za skrb o svemu stvorenome tekstom „Odgovorno osluhnuti krik Zemlje i siromašnih” promišlja fra Nikola Vukoja, OFM. U tekstu se između ostaloga može pročitati o ekumenskoj dimenziji slavlja Dana molitve za skrb oko stvorenoga. Iz Klarine baštine s. M. Tarzicija Čičmak, klarisa, donosi tekst naslovljen „Razlozi šutnje”, te naglašava kako „propis o šutnji nije svrha samome sebi, nego uredba koja poučava kako razgovarati bez buke s Gostom naše duše”.
U rubrici „Franjevačka duhovnost” fra Marinko Pejić, OFM, započinje niz naslovljen „Fizički rad u ranoj franjevačkoj zajednici”, a fra Augustin Kordić, OFMConv., nastavlja pisati o „Savezu svetog Franje s gospođom Siromaštinom”. Meditacije u ovome broju potpisuju Štefica Šimunić, OFS, Ružica Lice, OFS, Renato Matić, OFS, i Claudia Kirasić, OFS, dok Goran Kovačević u slici prati „Laudato si'” i „Pjesmu stvorova”. U ovome broju pred čitatelje se kao uzor stavlja Časna službenica Božja Edvige Carboni (2. svibnja 1880. – 17. veljače 1952.). Tu su i osvrti na događanja vezana uz život franjevačke zajednice „Ponovni dolazak tijela sv. Leopolda u Hrvatsku”, međunarodni znanstveni simpozij „Vojska Bezgrešne i masonerija”, te „Hod Frame 2017.”.