U uvodnoj riječi „Tihani vrutak“, urednik spominje čas kada je anđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da je odabrana za majku Spasiteljevu i ponudio joj da popije pet čaša žive vode s Božjega tihanoga vrutka, koji se odnose na pet prizora u navještenju.

Don Ivan Bodrožić u naslovu „Nositeljica blage vijesti“ piše da je Marija primila živu Božju Riječ. Jer je, postajući roditeljkom Božjeg Sina, ističe don Ivan, Marija postala darovateljica Božje blagosti, to jest radosnog navještaja cijelome ljudskom rodu.

Dr. Dinko Aračić u tekstu „Gospin pučki misionar“ spominje kako je Leonardo Portomauricijski širio pobožnost prema Bezgrješnom začeću i Kristovoj muci. Također spominje da je blagoslovio više od 500 postaja križnoga puta, kao i onaj u Koloseju u Rimu. Poznata je njegova izreka ‘U križu je spasenje, u križu je zaštita i obrana, u križu je život. Zato prigrli križ, i živjet ćeš uvijeke’.

Dr. Ante Periša u naslovu „Vodič kroz svijet laži“ navodi da je „otac laži“ upravo na vrhuncu moći. S obzirom na količinu laži, i to često upakiranih u prekrasni „celofan“, čini se da nam je nužno moliti za darove Duha Svetoga (mudrost, razum…) kako bismo mogli prepoznali i one opake laži umotane u meke i bijele „janjeće kože“.

Fra Ivica Jurić u prilogu „Iskorjenjivati siromaštvo ili siromašne“ piše da se rado hvalimo tolerancijom, pa neki suvremeni ‘izgraditelji’ društva, uime znanosti i pod plaštem moćnih brojeva statistike, provode svoje nehumane ciljeve. Ukratko, navodi fra Ivica, umjesto povećanja standarda, čini se, da većinu pozornosti usmjeravaju na – smanjenje broja života.

Fra Kristian Stipanović u tekstu „Bjelilac“ poziva vjernike da iskoriste dane korizme za preispitivanje života „kako bismo duhovni otpad (grijehe, mane, ružne navike…) u ovoj milosnoj i jubilarnoj godini dali Gospodinu da ih, po služenju svoje Crkve, potpuno ukloni iz našega života, da nas oslobodi i rastereti od svega što zarobljava naše srce“.

Danijela de Micheli Vitturi u prilogu „Obitelj – kultura života“ govori da je „obitelj kućno svetište života, u kojemu se danonoćno posvećujemo Bogu kroz molitvu i dobra djela, kroz služenju životu i ljubavi“.

Don Stanko Jerčić u tekstu „Tko sam ja da ti sudim?“ prisjeća se kako je sv. Pavao pisao Korinćanima da je naš zajednički Sudac – gospodin Isus Krist. Zato ne sudite, veli apostol, ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca.

Urednik fra Ante Branko, iz likovne kulture pod naslovom „Mljekohraniteljica“ opisao je djelo hrvatskoga renesansnoga umjetnika Jurja Čulinovića, koju zovemo „Gospa od Mlika“. Preko oslikanoga likovnog motiva, u kojemu Gospa doji Isusa, dražesno je istaknuo ulogu majčinstva u odgoju djeteta.

U rubrici „Službenice i službenici Gospodnji“, pod naslovom „Žrtva svoga redovništva“ predstavljen je skromni franjevac konventualac sluga Božji fra Placido Cortese, rodom iz Cresa na otoku Cresu, koji je u Drugom svjetskom ratu ubijen iz mržnje prema vjeri.

U ispovijesti namjesnika Poncija, šesta u nizu od osam ispovijedi, iz neobjavljene knjige „Grob Isus Krista“ objavljeno je kako je Poncije iskazao milosrđe prema rimskim vojnicima, koji su pobjegli s Isusova groba, i ozdravio od svrbeža ruku.

Na četiri stranice nalaze se prigodne vijesti iz Crkve u Hrvata kao i Crkve u svijetu.

U rubrici „Spomendanje“, pod naslovom „Spasonosni vapaj dobroga razbojnika“ opisana je crkvica koja je posvećena njemu u čast, a nalazi se na Kaptolu u Zagrebu.

U rubrici „Ženstvenost“ objavljena je pripovijest pod nazivom „Bila sam izbjeglica“, u kojoj majka Marija pripovijeda o bijegu u Egipat; to je prijevod iz knjige LEI – ONA, a napisala talijanska spisateljica Mariapia Veladiano.

U rubrici „Mirboženje“ objavljena je pjesma, koju je napisala časna sestra Bernardina Crnogorac, pod naslovom „Zvijezdo jutarnja“.

Listo donosi i prilog spisateljice Nedjeljke Andrić Novinc pod naslovom „Zahvalnost“, koju je iskazala jedna vjernica sv. Josipu na uslišanim molitvama, kao i molitvu zahvalnicu čitateljice Ljubice Zvornik, u naslovu „Bože, ti si tu“.

Objavljena je vijest da je u Zagrebu otvoren Prozorčić odnosno Gnjezdašce za zbrinjavanje neželjene novorođenčadi, koju su vjernici nekoć zvali: Bogorodičina djeca. Dakle, Gospina siročad.

Na omotnici, na zadnjoj i predzadnjoj stranici, donijet je putopisni zapis o crkvici Gospe od Mlika na Čiovu kraj Trogira, u kojoj je potpisano primirje između Trogirana i Splićana oko razgraničenja posjeda na otoku Čiovu.