Istina je prava novost.

Novi broj međunarodnoga katoličkog časopisa Communio

Zagreb, (IKA) – Novi broj Communija (br. 129), drugi u 2017. godini, posvećen je temi „Nasilje i religije”, a pored toga donosi i vrijedne priloge u rubrici „Ogledi”.
Temu naznačuje već u uvodniku Boris Vulić koji, promišljajući o zajedničkoj molitvi ljudi za mir, ističe kako promišljanje o religiji i nasilju, znači ujedno misliti o „doprinosu religija miru među ljudima”. Remi Brague u dva priloga u ovome broju razmišlja o nasilju i njegovu odnosu prema religiji i religioznome. Prvi tekst „Nasilje i religija/religije”, preispituje danas nerijetko uvriježeno mišljenje o vezi između nasilja i religije, a drugi tekst postavlja pomalo izazovno pitanje „Jesu li svete knjige nasilne?” Hans Maier tekstom „Compelle intrare. O teološkom opravdanju vjerske prisile u zapadnom kršćanstvu” vodi čitatelje na put koji je pojam vjerske prisile i opravdanje istoga prošlo u zapadnom kršćanstvu od početaka do Drugoga vatikanskog sabora. William T. Cavanaugh (Prilog: „Dvaput ispričana pripovijest: Europski vjerski ratovi kao girardovski mit”) analizira vjerske radove iz specifične perspektive te, također, ulazi u kritiku brojnih predrasudama koje o njima vladaju i krivnji koja se za njih, često i nepošteno, pripisuje religijama. Jacques Scheuer piše o monoteizmu i nasilju u odnosu na hinduizam i budizam, a Klaus von Stosch piše o tekstovima o nasilju u Bibliji i Kuranu. Jacques Paviot piše o temi koju se u problematiziranju religija i nasilja nikako ne može izostaviti – „Križarski rat”. Martin Rohnheimer u članku „Kršćanstvo, islam i Europa. Koja je osnovna kultura potrebna sekularnoj pravnoj državi?” propituje položaj islama u Europi i postavlja pitanje hoće li islam uspjeti slijediti put kršćanstva u zauzimanju položaja u sekularnoj pravnoj državi te usvojiti vrijednosti specifično kršćanskoga dualizma svjetovne i duhovne vlasti. Posljednja dva teksta, kojima se zaokružuje ova tema su: „Kairos za monoteizam u nasilnom vremenu. Razmišljanja o dokumentu Međunarodnoga teološkog povjerenstva Trojedini Bog i ljudsko jedinstvo” (autor: Javier M. Prades Lopez) i „Ubija li religija? O asocijaciji vjere u Boga i nasilja” (autor: Uwe Justus Wenzel). Svi tekstovi koji se donose u ovoj cjelini daju jedan dobar presjek i pogled iz različitih perspektiva na jednu posebno aktualnu i važnu temu.
Prvi prilog u rubrici ogledi, „Benedikt XVI./Joseph Ratzinger. Povodom devedesetoga rođendana”, donosi srdačne reakcije i čestitke – glasove – mnogih uglednika, ne samo iz Crkve, nego i iz umjetnosti, znanosti, politike povodom devedesetoga rođendana umirovljenoga pape Benedikta XVI. Pod naslovom „Tko bi mogao ne ljubiti jedno? 14 postaja„ možemo čitati govor švicarskoga književnika Thomasa Hürlimanna, održanoga povodom dodjele počasnoga doktorata koji mu je dodijelio Teološki fakultet Sveučilišta u Baselu. Manfred Spieker zadnjim tekstom ovoga broja („Tihi prorok. Benedikt XVI. i katolički socijalni nauk”) progovara, imajući u vidu njegova promišljanja kao teologa prije izbora za papu, o doprinosu koji je Benedikt XVI. u svome pontifikatu dao katoličkom socijalnom nauku.