Rijeka, (IKA) – Prvi ovogodišnji broj Riječkoga teološkog časopisa u izdanju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Teologije u Rijeci u prvom dijelu donosi izlaganja predstavljena na Teološko-pastoralnom seminaru za svećenika i redovnike Riječke metropolije. Glavna tema navedenoga skupa održanog 27. listopada 2014. na Trsatu bila je “Evangelii gaudium: Radosno živjeti i naviještati evanđelje”.
U prvom tekstu “Svećeničko bratstvo: zajedništvo za poslanje” prefekt Kongregacije za kler kardinal Beniamino Stella ističe kako je “govor o sakramentalnom bratstvu konkretan, opipljiv i doživljen izraz pripadnosti Kristu svećeniku kao učinak svetog reda. Svećeničko bratstvo ne nastaje zbog potrebe ili neke okolnosti sadašnjega vremena (manjak svećenika) nego iz činjenice da smo braća, poslani na isto radno polje, nakon što smo bili formirani u istoj ‘utrobi’, u sjemeništu, i poslani donositi radost i snagu Gospodnju kršćanskim zajednicama iste biskupije”.
Jerko Valković u tekstu “Papa Franjo i novi oblici komunikacije u naviještanju radosti Evanđelja” podsjeća kako je “papa Franjo svojim načinom komuniciranja i jednostavnošću nastupa unio živost u samu Crkvu i uvelike pridonio promjeni percepcije Crkve u javnosti. Već od prvog pojavljivanja na loži bazilike Sv. Petra u Rimu, od njegova prvog obraćanja i pozdrava “braćo i sestre, dobra večer” prepoznatljivi su neki novi oblici odnosno karakteristike u komunikaciji rimskoga biskupa”. Autor analizira komuniciranje pape Franje te promišlja o značenju njegove komunikacije unutar šireg konteksta papinske službe odnosno evangelizacijskog djelovanja.
“Vrijednosti kao znakovi vremena – nezaobilazni putovi evangelizacije” naslov je teksta Ivana Kopreka u kojem autor naglasak stavlja na Papine riječi kako dati prednost vremenu za njega znači “biti više zaokupljen započinjanjem procesa no posjedovanjem prostora” (EG, 223). Koprek ističe, kako “i evanđelje ima svoju vrijednost. No, evanđelje svakako ne treba shvaćati kao katalog vrijednosti. Ono govori o povijesti spasenja u čijem je središtu osoba Isusa Krista. Kršćaninov govor o vrijednostima znači najprije opredjeljenje za osobu Isusa Krista. Riječ je nasljedovanju osobe Isusa Krista. To je jamačno najbolji put i zadaća evangelizacije”.
Mladen Parlov u tekstu “Žalosti i radosti navjestitelja Radosne vijesti” progovara o svećeničkoj egzistencijalnoj žalosti koja se rađa iz usvajanja nekih od značajki koje obilježavaju suvremeno društvo. Autor upozorava na opasnost od pretjerane sekularizacije koju, slijedeći papu Franju, naziva “duhovnom svjetovnošću”, potom kao izvore svećeničke egzistencijalne žalosti kratko izlaže opasnosti od pretjeranog individualizma, pastoralne tromosti, pesimizma i ovisnosti. U drugom dijelu, Parlov progovara o razlozima svećeničke radosti polazeći od tvrdnje kako je svećenik, kao onaj kome je povjereno naviještanje Radosne vijesti, ujedno i službenik radosti.
U drugom dijelu časopis donosi rasprave i članke “Parezija u ranom kršćanstvu. Hermeneutičko čitanje” (Jadranka Brnčić), “Kršćanstvo u djelima Ivane Brlić Mažuranić” (Milan Špehar – Ana Salopek), “Hrvatska crkvena historiografija o kontinentalnim franjevcima u srednjem vijeku (Daniel Patafta), “Sveci patroni na kovanom novcu hrvatske obale do pojave turskog novca” (Marko Medved – Josip Selak), “Vjernici laici u vršenju vlasti upravljanja – suradnja ili sudjelovanje” (Slavko Zec – Milivoj Guzsak) i “Krepostan život blaženog Ivana Merza” (Josip Grbac – Franko Mikulić).
U posljednjem dijelu časopisa mogu se pročitati prikazi i recenzije više knjiga.