Zagreb, (IKA) – Sedmi ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” s temom „Euharistijska preobrazba Crkve” obuhvaća razdoblje od 8. srpnja do 4. kolovoza.
U uvodniku urednik Ante Crnčević ističe kako donoseći na oltar darove kruha i vina, Crkva donosi samu sebe i „sama se, zajedno s darovima, izručuje preobrazbenoj snazi Duha Svetoga. U euharistijskome slavlju svekolika zajednica slavitelja postaje Kristovo Tijelo, Crkva. Ona nastaje iz euharistijskoga zajedništva koje obnavlja i uprisutnjuje Kristovo vazmeno otajstvo. Snagom toga zajedništva, snagom uronjenosti u otajstvo Krista, Crkva se uvijek iznova obnavlja u onome što jest”.
U tematskom tekstu „Sakramentalna djelotvornost. Mysterium – actio – vita” Milan Dančuo naglašava kako mysterium u liturgiji ne označava nešto apstraktno ili nedostižno, već čin, ono što je djelatno, što se vrši, izvršava ili čini. „Liturgija ima djelotvornost sama u sebi, budući da joj Krist daje početak, svrhovitost i konačno dovršenje. Liturgija do eshatološkoga ispunjenja treba biti i ostati izražena u simboličkoj dimenziji koja uprisutnjuje otajstvo. Otajstvo Krista kao objavljene Riječi manifestira se preko otajstava, koji su čini, actiones, po kojima se u Kristu objavio spasenjski Božji plan. Nepovratnost i usmjerenost vremena na taj se način poništavaju, jer svi postajemo suvremenici toga događaja: taj se događaj zbiva u povijesti, ali i izvan povijesti. U konačnici, izražava pravi smisao našeg života u otajstvu Crkve”.
Drugi tematski tekst „Euharistija: od zahvale do ispunjenja. Nadahnuća iz popričesnih molitava” potpisuje Domagoj Volarević. Autor ističe da premda je popričesna molitva zajednički liturgijski molitveni obrazac koji svećenik izgovara uime cijele zajednice, „zahvala za primljena otajstva nipošto ne isključuje i osobnu zahvalu pojedinih vjernika. U slavlju je vrijeme za osobnu molitvenu zahvalu predviđeno odmah poslije pričesti. Euharistija je potrebna našoj vjeri kako ne bismo ostali zatvoreni u sebe, nego da bismo se uvijek iznova vraćali izvoru spasenja i Crkvu prepoznavali kao mjesto vlastitoga rasta i izgradnje Božjega kraljevstva. Rast Crkve i rast osobne vjere vjernika pojedinačno stoga su neodvojivi. Euharistija daje svjetlo za život crkvenosti i rađa odgovornošću za izgradnju Crkve. Plodovi euharistijskoga slavlja nisu vidljivi samo u vjernikovoj osobnoj duhovnosti, nego dozrijevaju i na ‘širokim granama’ koje pokazuju ljepotu Crkve i njezinu razgranatost u životu svijeta”.
U trećem tematskom tekstu „… da postanemo jedno tijelo i jedan duh. Euharistijska preobrazba Crkve” Ante Crnčević odgovara na pitanje „Što postajemo u euharistiji?” „Odgovori mogu biti raznoliki, ovisno o mnogostrukosti plodova koji milosno izviru iz toga čudesnoga otajstva, ali uvijek su u središtu, nerazdvojno, Krist i Crkva. Postajemo Kristovo Tijelo koje je Crkva.
Postajemo primajući. Jer sve je dar. Kršćanin živi euharistijski, dosljedno euharistiji, ili odbija cjelovitost kršćanskoga biti. Život dosljedan euharistiji jest življenje u dimenziji dara, kako se nitko ne bi osjetio isključenim iz zagrljaja kršćanske ljubavi i kristovskoga služenja”.
Rubrika „Otajstvo i zbilja” donosi homiletska razmišljanja uz nedjeljna misna čitanja. Uz četrnaestu nedjelju kroz godinu Domagoj Runje potpisuje razmišljanje „Prorok među svojima”, a uz petnaestu Ante Vučković „Isusova vlast i poslanje u paru”. Slavko Slišković tekstom „Gospodin je pastir” razmišlja uz šesnaestu, a Ivan Šaško tekstom „Isus hrani da bi pobudio glad” uz sedamnaestu nedjelju kroz godinu.
Prilog za liturgijski pastoral „U Duhu i istini” donosi tekst „Molitve za domovinu” koji je na kraju homilije u misi za Domovinu prigodom Dana državnosti, 25. Lipnja, izrekao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Rubrika pisma čitatelja odgovora na pitanje vezano uz oltar i oltarnik.