Zagreb, (IKA) – Šesti ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” kao glavnu temu ima „Milosrđe i duhovnost srca”, a obuhvaća razdoblje od 3. lipnja do 2. srpnja.
U uvodniku urednik Ante Crnčević naglašava kako je „milosrđe više od sućutnosti. Sućutnost je katkada nedostatna da bi ozdravila ranjenost u kojoj se čovjek nalazi jer čovjek ne žeđa samo za zdravljem i sigurnošću, nego i za ‘zdravim’ odnosima, za ljubavlju u kojoj se nitko ne osjeća manjim od drugih ili ovisnim o drugima”. Autor posvješćuje, kako Isusovo na križu probodeno srce objavljuje nam da je Bog „ranjen ljubavlju” prema čovjeku. To je ljubav koja se nije bojala rana i trpljenja, ljubav koja nije uzmakla pred čovjekovom nevjernošću i neposluhom, ljubav koja nije posustala ni u najtežem iskušenju – u predanju na križ i smrt. U tom kontekstu Crnčević naglašava, kako „svetkovina Presvetoga Srca Isusova, slavljena u Godini milosrđa, pobuđuje misao vjere na promišljanje o zbilji spasenja koja stoji u temelju te dugostoljetne duhovnosti i vjerničke pobožnosti. Srce je središte čuvstva i ljubavi koja jedina daje opravdanje trpljenju Pravednika i umiranju Onoga u kojemu je izvor života”.
U tematskom dijelu, Crnčević nastavlja promišljati u istom duhu, te u tekstu „Milosrđe i duhovnost srca. Štovanje Presvetoga Srca Isusova i nova gibanja u duhovnosti”ističe, da je „duhovnost Crkve oslonjena na Kristovo djelo spasenja i na slavlje sakramenata, koji su uzbiljenje Božjega spasenjskoga djela, u svakome je vremenu pronalazila neki izrijek u koji se zaodijevala vjernička osjetljivost i pobožnost puka. Duhovnost koja stoji u temelju pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu unosi nas u zajedništvo božanskoga života. Kristovo otvoreno srce otvorena su vrata i poziv čovjeku na ulazak u odnos ljubavi koja struji između Oca, Sina i Duha Svetoga. Duhovnost koja se oslanja na tajnu Isusova srca i njegova probodenoga boka, unosi nas u otkrivanje Božje blagosti i milosrđa, koje objavljuje
čudesnost njegove ljubavi”.
Drugi tematski tekst naslovljen je „Ikona Gospe od (Božje) nježnosti” autora Ivana Šaška. On ističe, kako su tijekom povijesti oblikovani razni tipovi marijanskih ikona, a u toj tipologiji posebnu pozornost, osim Putokazateljice (Hodegetria), u ovoj svetoj godini milosrđa zavrjeđuje ikona Bogorodice Nježne (Milosrdne, Milosne) odnosno Majke Milosrđa (‘Eleousa’).
Na ikonama koje su rađene po tipologiji Bogorodice od Božje nježnosti posebno privlači blagi dodir obraza. Taj je ikonografski tip zanimljiv odmak od početnoga tipa Putokazateljice, na kojemu je Marija uprisutnjena u odnosu prema Isusu i vjerniku koji razmatra ikonu i moli. Marijin lik predočuje ljudsko savršenstvo na koje je pozvan i prema kojemu može težiti svaki čovjek, dok ono istodobno upućuje (grč. hodegetria) na ‘više’ od toga, na Isusa.
U drugom dijelu lista „Živoga vrela” nalaze se homiletska razmišljanja uz nedjeljna, odnosna blagdanska čitanja. Uz Presveto Srce Isusovo Slavko Slišković potpisuje razmišljanje naslovljeno „Stvoritelj i stvorenje u jednome srcu”. „Ne plači” naslov je razmišljanja Ante Vučkovića uz desetu nedjelju kroz godinu, dok Domagoj Runje uz jedanaestu nedjelju razmišlja tekstom „Oprošteni su ti grijesi”. Uz dvanaestu nedjelju Ivica Raguž razmišlja tekstom „Isus, tvoj gospodar?”, a uz trinaestu nedjelju Ivan Šaško tekstom „Isus poziva na nasljedovanje – obeshrabrujući”. Razmišljanja prate crtice „Mudrosti Crkve” iz pera papa Benedikta XVI. i pape Franje, te iz Katekizma Katoličke Crkve, te iz duhovnog spisa „Nasljeduj Krista”.
Prilog za liturgijski pastoral donosi „Molitvu Presvetomu Trojstvu za snagu milosrđa” Sv. Faustine Kowalske, a rubrika pisma čitatelja odgovara na pitanje o „nedovršenosti liturgije”.