Zagreb, (IKA) – Treći ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri HBK za temu ima „Otajstvo Velikoga petka”, a obuhvaća razdoblje od 26. ožujka do 15. travnja. U uvodniku naslovljenom „Krist zaodjeven u ruho golosti” urednik Ante Crnčević piše kako je Veliki petak, dan prepun tišine „glasan tišinom u poklonstvu pred Kristovim križem i njegovim u grob položenim tijelom”. Nadalje ističe kako Crkva na Veliki petak svečano otkriva Kristov raspeti lik kako bi objavila pravu istinu: raspetost i poniženost jest ruho u koje smo grijesima zaogrnuli Boga koji je sišao u naše čovještvo. Krist je odjenuo našu ranjenost grijehom, našu podložnost smrti – našu golost. Vjera koja ne umije zastati pred Raspetim i priznati istinu da je ruho raspetosti otkano od ljudskih grijeha i od Božje ljubavi, nema snage u poklonstvu zastati pred Kristom Velikoga petka te ostaje nemoćna proniknuti u otajstvo euharistije, koja je spomen-čin nedjeljivoga otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća, zaključuje Crnčević.
Uz temu broja Milan Dančuo potpisuje tekst „Klanjanje svetomu Križu. Povijesno-teološka promišljanja”. Autor polazi od podataka o klanjanju Križu u Jeruzalemu zabilježenom o jeruzalemskoj liturgiji krajem 4. stoljeća u djelu „Putovanje u sveta mjesta” hodočasnice Egerije između 381. i 384. godine. Potom ukazuje na opise čašćenja svetoga Križa na Veliki petak u Rimu o čemu tragove nalazimo u liturgijskim knjigama iz 7. i 8. stoljeća. Posebno poglavlje odnosi se na klanjanje Križu danas, tj. nakon liturgijske obnove Drugoga vatikanskog koncila, te na kraju zaključuje: „Križ je znak otkupljenja za svakoga čovjeka i najsvetiji znak što ga Crkva posjeduje. Znak križa, kada ga vjernik čini na svome tijelu, izbor je vjere i simbol kršćanskoga identiteta za način života koji odijeva životnu redovitost u novost kršćanske egzistencije. Križ je i znak velike Božje ljubavi koja otvara obzore našeg srca veličini ljubavi Trojednoga. Bog od svemogućega postaje ‘slab’, pobjeđuje smrt i grijeh umirući na križu da spasi ljudski rod. Stoga i klanjanje križu znači prihvatiti i naviještati Križ Kristov kao znak univerzalne Božje ljubavi i izvor svake milosti. Obredi Velikoga petka, a posebice obred klanjanja križu, stavljaju nas u takvu dinamiku vjere. Staviti se u otajstvo križa znači stati na put spasenja. Susret s Kristom na križu otvara oči i postaje ključ za razumijevanje Boga i njegove ljubavi prema čovjeku. Križ je paradigma Božje ljubavi”.
Autor drugoga tematskog teksta „Krist Velikoga petka. Tragovi euhologije i obrednoga smisla” je Ivan Šaško, koji posebno tumači trodjelnost liturgije „u kojoj se susrećemo s Božjom riječju koja, u trima čitanjima, nosi sljedeće sadržaje: probodenost na križu u odnosu na grijeh (Izaija); Kristova poslušnost radi spasenja (Poslanica Hebrejima); Kristova predanost i otkupiteljska muka (Evanđelje)”. Autor ukazuje na činjenicu da se „grijeh i spasenje pretaču u Kristovu objavu”. Tumačeći nadalje dijelove liturgije, u kojoj nakon navještaja Riječi, slijedi klanjanje križu, a zatim sveta pričest, ističe: „Gledajući taj ustroj primjećuje se obredna pozadina i snažan liturgijski govor četiriju sljubljenosti, izražen u gesti prostracije/poklonstva,; u slušanju, sljubljenosti s Riječju; u klanjanju i u procesijskome hodu, to jest u sljubljenosti s križem i sa zajednicom vjernika; u pričesti, sljubljenosti s preporođenjem, novim nebom i novom zemljom, što je drugi oblik prostracije. Početak i završetak nisu, dakle, u suprotstavljenosti, nego u suglasju, premda izvanjski djeluju kao proturječnost: prostrtost i uzdignutost, položenost vlastite tjelesnosti, da bi se primio dar oživljenosti Duhom i preobražene tjelesnosti”.
Uz misna čitanja četvrte korizmene nedjelje tekstom „Svjetlost svijeta” promišlja Ante Vučković, a uz petu nedjelju Slavko Slišković tekstom „Ne do kida smrt, nego daje život”. Uz nedjelju Muke Gospodnje Ivan Šaško potpisuje promišljanje „Križište istančane nježnosti i nepojmljive grubosti”. Uz čitanja Velikoga četvrtka tekstom „Preplavljeni ljubavlju” promišlja Ivan Bodrožić, uz Veliki petak Domagoj Runje tekstom „Žrtva otkupljenja”, te uz Vazmeno bdjenje Darko Tepert tekstom „Nova Pasha”.
U rubrici pisma čitatelja daje se odgovor na pitanje oko zastiranja križeva i slika u korizmi.