Zagreb, (IKA) – Drugi ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri HBK za temu ima „Pepelnica – vrata korizme”, a obuhvaća razdoblje od 19. veljače do 25. ožujka. U uvodniku urednik Ante Crnčević podsjeća kako iz mnogih površnih razmišljanja o vremenu korizme naviru pitanja o tome čega se u korizmi kanimo odreći i jesmo li ustrajali u svojim odlukama.
Korizmeni poziv na obraćenje na prvo mjesto stavlja upravo ono što nam nedostaje, što je zaboravljeno i potisnuto, a ne ono što je suvišno u životu. Odricanje od suvišnoga ne jamči da ćemo samim time steći i više cijeniti ono nužno. Naprotiv, kada se na prvo mjesto stavi ono nužno za život vjere – povjerenje u Gospodina, molitvu i sakramente, a čemu je pretpostavka istinsko obraćenje – odricanja će zadobiti novi smisao. Možda ćemo u nekima vidjeti i bezvrijednost. Molitva, razmatranje Božje riječi, sakramenti, čini pobožnosti i djela ljubavi nisu vlastitost samo korizmenoga vremena. No, ako našemu životu nedostaje te redovitosti u vjeri, put korizmenoga obraćenja bit će rasvijetljen upravo pozivom na to što nam nedostaje. Zato korizma ne će biti vrijeme bez, nego vrijeme milosnoga traganja za izgubljenim i zanemarenim. Ponovno stavljajući u središte života ono zaboravljeno – zajedništvo s Bogom – pronalazimo sebe, posvješćuje Crnčević.
U tekstu „Korizma: od pepela do ognja” Ivan Šaško tumači značenje obrednoga korištenja Pepela, koji ponajprije znak slabosti i krhkosti čovjeka. Postavlja pitanje „koliko je pepeo danas prva istoznačnica s pojmom uništenja, suočavanja s nestajanjem, a još više koliko može nositi sadržaje s kojima je pepeo vezan u starini”. Autor dodaje da „uza sve to ili baš zato što se dogodio i stanoviti odmak od svakodnevice, simbolika pepela je zadržana i ona je liturgijski prihvatljiva.” Nadalje podsjeća kako pepeo „nije samo znak propadljivosti života, nije samo znak skrušenosti i čišćenja, nego je znak novoga početka i nove plodnosti. I u tome nas slučaju kultura povezanosti čovjeka s prirodom uči da su poljodjelci u starini gnojivu dodavali i pepeo, jer su znali da se time povećava plodnost tla. Bogat mineralima, pepeo pospješuje rast žitarica i tako je omogućavao mnogima dobivanje kruha i života. Dakle, u pepelu treba vidjeti život, na tragu umiranja za život drugoga, što je sažetak Radosne vijesti. Tko prima znak križa od pepela, moli Boga da dani korizmenoga pokorničkog vremena budu vrijeme obraćenja, prosvjetljenja i čišćenja te duhovne plodnosti”.
U drugom tematskom tekstu „Prah i pepeo – život iz nade i spomena” Ante Crnčević podsjeća da je liturgijski poziv Pepelnice „Spomeni se, čovječe, da si prah i da se u prah vraćaš (ili: da ćeš se u prah vratiti)” „snažan podsjetnik čovjeku na njegovu stvorenost”. Stvorenje se ne može spasiti osim po daru, prihvaćajući dar. Obred nas zove našim prvim imenom, imenom koje na najsažetiji način opisuje našu narav, stvorenost: „Spomeni se, čovječe (adam), da si prah (adamah) i da se u prah (adamah) vraćaš.” Na početku korizmenoga puta obraćenja dostatno je spomenuti se da sam samo čovjek (adam), stvorenje, sazdan iz praha zemaljskoga. Poziv čovjeku da se sjeti istine o svome povratku u prah, otvara put još većemu pouzdanju. Na kraju, vraćajući se „u prah”, stižemo pred njegovo lice da preobrazi ovo naše postojanje u novost iza koje nema novosti, u udioništvo u njegovoj vječnosti. Poziv iz obreda pepeljenja, poziv je da ne zaboravimo da smo stvorenja, da smo ranjeni grijehom i njime ‘osuđeni na zemlju’, na prolaznost, ali taj spomen, po Božjemu daru, otvara put spasenja. Prah i pepeo naše su ime, zaključuje Crnčević.
Drugi dio lista donosi homiletska promišljanja. Uz sedmu nedjelju kroz godinu promišljanje „Prozreti lukavstva zla” potpisuje Ante Vučković. „Sloboda u povjerenju” naslov je promišljanja Slavka Sliškovića uz osmu nedjelju. Pepelnica donosi promišljanje „Što više žalosti, to više radosti!” Ivice Raguža. Uz prvu korizmenu nedjelju Domagoj Runje promišlja tekstom „Razgovor u svjetlu istine”. Uz drugu korizmenu nedjelju Ivan Šaško potpisuje promišljanje naslovljeno „Odgovornost”, a uz treću korizmenu nedjelju Ivica Raguž „Molili ga da ostane…”. U rubrici „Pisma čitatelja” može se pročitati odgovor vezan uz fotografiranje za vrijeme mise.