Rim, (IKA) – Na skupu u Rimu, organiziranom pod pokroviteljstvom zajednice Emmanuele i sveučilišnim zavodom Pierre Goursat u suradnji s Papinskim zavodom Redemptor hominis koji se od 25. do 27. siječnja održavao na temu “Svećenici i laici u poslanju” predsjednik Papinskoga vijeća za laike kardinal Stanislaw Rylko predstavio je novi oblik suradnje između svećenika i laika, prema kojemu “svećenici trebaju priznati vjernicima laicima identitet koji im je svojstven i vrednovati njihovo poslanje u Crkvi i svijetu, čuvajući se od nepovjerenja prema njima, od očinskih i autoritarnih držanja u upravljanju župskim zajednicama, kao i od lažne promocije laikata koja se, ne poštujući posebnost njihova poziva, može pretvoriti u nemar i odricanje od vlastitih pastoralnih obveza prema kršćanskoj zajednici”.
Ovaj novi oblik, dodao je kardinal, zahtijeva od laika osim svijesti o vlastitoj suodgovornosti i potrebnome sudjelovanju u životu i poslanju Crkve i živi osjećaj crkvenoga pripadništva, oslobođen od ravnodušnosti ili pretjeranog bavljenja nutarnjim crkvenim stvarima na štetu poslanja, kao i od opasne zamke izvjesnog neprijateljskog mentaliteta prema crkvenoj instituciji, zatrovanog svjetovnom logikom borbe za vlašću, te agresivnoga i osporavajućeg sektašenja obzirom na crkveno učiteljstvo, upozorio je kardinal Rylko.
Odlučujući čimbenik za misionarsko buđenje cijeloga Božjeg puka u svijetu u kojem se širi laicizam i novo poganstvo, a gdje je Bog sve više “Veliki Isključenik”, novi je oblik suradnje između svećenika i laika pokrenut II. vatikanskim saborom, koji još izgleda kao nedostižan i pravi izazov za prihvaćanje, primijetio je kardinal. Svatko mora obavljati svoju dužnost, i svećenici i laici. Zadivljujući procvat crkvenih pokreta i novih zajednica u Crkvi u naše vrijeme pobuđuje veliku nadu, on je također plod Sabora, pojasnio je kardinal, ističući kako “među samim utemeljiteljima, uostalom, ima laika (muškaraca i žena), također svećenika, redovnika i redovnica”.
U ovim trenucima, dodao je, sve više dolazi do izražaja zajedničko “mi” koje postaje pedagoški put “zajedno” učinjen, a u koji se svi osjećaju uključeni i pozvani, uključujući svećenike. Crkveni pokreti i nove zajednice stoga su postali istinske kovačnice ‘novoga načina’ suradnje između pastira i laika u službi evanđeoskoga poslanja Crkve. Svećenik je taj koji mora prvi shvatiti i tumačiti novost tih ‘karizmatskih darova’ osluškujući ono što Duh danas govori Crkvi. Pokrete ne treba smatrati pastoralnim problemom, nego kao veliku prigodu, dragocjen izvor obnove naših župskih zajednica, ustvrdio je kardinal.
Udruge i crkveni pokreti mogu biti životna jezgra župa u kojima djeluju, taj vidik je posebice “istinit za gradske župe koje se, nerijetko rasprostrte na jako širokome teritoriju, suočavaju s opasnošću anonimnosti, koju se uspješno može suzbijati strukturom malih kršćanskih zajednica koje snažno žive vjeru. One nisu u suparništvu sa župom, još su manje njezina inačica. One radije predstavljaju pastoralnu mogućnost koju treba prihvatiti. Jer svaka sredina u kojoj se oblikuju ‘odrasli’ kršćani, svjesni svoga kršćanskoga poziva i poslanja, služi Crkvi i župi. Crkva dakle od svojih službenika očekuje osjetljivost, otvaranje i da srdačno prihvati te nove stvarnosti koje donose u život brojnih kršćanskih zajednica prave blagoslovljene plodove obraćenja, svetosti i poslanja”, istaknuo je kardinal Rylko.
Govoreći, pak, o ustroju laičkih crkvenih pokreta rekao je kako njihovo čisto laičko obilježje ne znači da među njima ne treba biti svećenik. Svećenička nazočnost nije njihova klerikalizacija – uvijek nadahnuta iskrenom pastoralnom ljubavlju, nego služba vršena s punim poštivanjem slobode udruživanja vjernika laika i karizme svake stvarnosti okupljanja. Crkvenim pokretima i novim zajednicama potrebno je, dakle, “mudro, pozorno i očinsko pastirsko praćenje”. Riječ je o zahtjevnome i jako osjetljivom poslanju, za koje se svaki svećenik mora prikladno pripremiti, bez obzira na to pripada li ili ne nekom pokretu. Kardinal Rylko uvjeren je da je Svećenička godina “izvrsna prigoda za svećenike da osluškuju to što Duh Sveti govori Crkvi posredstvom karizmatičnih darova”. Umornim i obeshrabrenim kršćanima te brojnim kršćanskim autoreferencijalnim zajednicama koje se brinu samo o sebi, pokreti upućuju izazov odvažne Crkve okrenute prema novim granicama evangelizacije. U ovome našem vremenu, Crkva se doista treba otvoriti toj novini koja se rađa iz Duha, zaključio je kardinal Rylko, a prenosi Radio Vatikan.