Novi pastoralni i crkveni izazov

Četrdeset i peti put je Teološko-pastoralni tjedan u Zagrebu okupio u prvom redu svećenike, dijecezanske i redovničke, kojima se zadnjih godina pridružuju i drugi pastoralni djelatnici Crkve u hrvatskom narodu.

Ovo je izvorno svećenički tjedan, ne samo po želji pokretača, nego i po broju sudionika. Stoga u prvom redu pozdravljam vas, draga braćo svećenici, dijecezanski i redovnički. Vas koji ste neophodni suradnici biskupskoga reda, vas bez kojih Crkva ne može ni na početku trećega tisućljeća živjeti onu temeljnu poslušnost koja je u samoj biti njezina postojanja i poslanja u povijesti, poslušnost Isusovoj zapovijedi: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode” (Mt 28,19) i “Ovo činite meni na spomen” (Lk 22,19), tj. zapovijedi naviještanja Evanđelja i obnavljanja žrtve njegova predanoga Tijela i prolivene krvi za život svijeta (usp. Ivan Pavao II, PDV 1).

Pozdravljam vas draga braćo svećenici i redovnici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, zatim Srijema, Bačke i Boke Kotorske, kao i iz raznih zemalja Europe i svijeta. Dok vas pozdravljam odajem vam priznanje za službu koju s toliko požrtvovnosti, predanja i vjernosti vršite u Crkvi našega naroda. S vama zajedno pozdravljam i druge nazočne pastoralne djelatnike, posebno časne sestre redovnice i Kristove vjernike laike.

Radosna srca pozdravljam uzoritog kardinala Vinka Puljića, preuzvišenoga apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Francisca-Javiera Lozana. Srdačno pozdravljam sve nazočne oce nadbiskupe i biskupe, predstavnike drugih Crkava, kršćanskih zajednica i religija. S poštovanjem pozdravljam prorektora Zagrebačkoga sveučilišta, predstavnike državnih vlasti, gradonačelnicu Vlastu Pavić te medije kao i sve cijenjene goste.

Zahvaljujem našem Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za organizaciju ovoga jedinstvenog skupa Katoličke Crkve u hrvatskome narodu.

Tema razmatranja ovogodišnjeg Tjedna stavljena je pod naslov: “Četrdeseta obljetnica završetka Drugoga vatikanskog sabora: očekivanja – ostvarenja – izazovi”.

Spomen četrdesete obljetnice najvažnijeg crkvenog događaja u novijoj povijesti poziv je na osobno i zajedničko vrednovanje svega što Crkva baštini od Koncila. Nameću se brojna pitanja koja istodobno traže i jasne odgovore: kako su se u teologiji i crkvenom pastoralu u našoj Crkvi razvijale i uspjele ostvariti koncilske smjernice, dokle se stiglo u obnovi naših crkvenih zajednica i što nam Duh govori danas u susretu s novim okolnostima?
Pontifikat Ivana Pavla II. predstavlja neumorno ostvarivanje Drugoga vatikanskog sabora, toga “providnosnoga događaja”. Nakon iznimno važnoga i duhovnoga doživljaja Velikoga jubileja, koji je uslijedio četrdeset godina od početka Koncila, i u kojem je Sveti Otac od Crkava tražio da se pitaju o prihvaćanju Koncila, Papa Koncil ponovo predlaže kao siguran “kompas” za hod Crkve u budućnosti (usp. NMI 57).

Sveti Otac naglašava kako prolazom godina koncilski tekstovi ne gube svoju vrijednost, niti svoj sjaj. Pozvani smo vraćati se Koncilu, uzeti ponovo u ruke njegove tekstove te ih proučavati i produbljivati. Danas, kao i u svim vremenima Crkve, novost proizlazi od Krista. Crkva, naime, u svom središtu nosi otajstvo Krista. Razmatranje Isusova lica jedini je pravi temelj svakoga pastoralnoga rada (NMI 15), jer je zadaća Crkve odražavati Kristovo svjetlo u svakom povijesnom razdoblju (NMI 16).

Draga braćo i sestre, i ovaj studijski skup je svima nama novi pastoralni i crkveni izazov kako bismo proširili obzorja, bolje prepoznali znakove vremena i još se više prepustili djelovanju Duha Svetoga, jer je Crkva u svim svojim članovima pozvana na neprestanu obnovu i obraćenje.

Stoga želim uspješan i blagoslovljen rad 45. Teološko-pastoralnom tjednu u Zagrebu.