Objavljivanje obrednika "De exorcismis" kruna je rada koji je započeo još 80-ih godina, bio određeno vrijeme podložan promišljanju, a u njegovoj su izradi tražena i mišljenja Biskupskih konferencija po svijetu.
Objavljivanje obrednika “De exorcismis” kruna je rada koji je započeo još 80-ih godina, bio određeno vrijeme podložan promišljanju, a u njegovoj su izradi tražena i mišljenja Biskupskih konferencija po svijetu. Sadašnji obrednik, kao i ostale liturgijske knjige, donosi nove tekstove i čine imajući u vidu načela koja su sadržana u koncilskoj konstituciji o liturgiji “Sacrosanctum Concilium”.
Stari obrednik objavljen je davne 1614. godine, a u njemu su bile sadržane molitve i čini prikladni Srednjem vijeku, dok je sam tijek egzorcizma bio bliži dramaturgiji negoli liturgiji. Zato su sadašnje promjene u Obredniku pozornost posvetile pojednostavljenju izvanjskih aspekata i prikazivanju novih tekstova u svjetlu biblijskih tekstova. Teologija Crkve o molitvi egzorcizma nije mijenjana. No, iznova su promišljene i premise u kojima se pojašnjava kanonske norme kojima se izbjegavaju zloupotrebe.
O tome novom obredniku za Radio Vatikan 31. siječnja govorio je pročelnik Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu kardinal Jorge Arturo Medina Estevez, koji ga je i predstavio u srijedu 27. siječnja u Tiskovnom uredu Svete Stolice u Vatikanu. Prema njegovim riječima, novi obrednik nadovezuje se na stari koji je sadržan u Rimskom obredniku. U novom obredniku došlo je do nekih jezičnih prilagodbi, a sam je jezik postao trijezniji, dok je istodobno egzorcistu ostavljena sloboda da može integrirati različite tekstove koji se nalaze u njemu. Osim toga, u novome obredniku i sami će vjernici naći molitve koje mogu moliti uvijek kada osjete prisutnost nekoga zlog utjecaja.
“Mislim da je tekst u skladu s II. vatikanskim saborom. No, želim istodobno istaknuti da je tekst ostao u kontinuitetu sa starim obredom, tako da nije riječ o dva proturječna obreda, već je riječ o prilagođivanju jeziku našega doba, ne zbog suprotstavljanja prošlosti već kako bi se prilagodili novim načinima razmišljanja”, rekao je kardinal Estevez.
Današnje društvo, ipak, sve manje priča o demonu, o đavolu, no sve se češće govori o “spiritističkim seansama”, o magiji, crnim misama, dok je za katoličku vjeru “postojanje demona neupitno. U Evanđelju nam i sam Isus Krist govori o demonu. Sveti Pavao nam govori o zlim silama. A sile zla nisu nešto apstraktno, već osoba, koja je đavao i njegovi sljedbenici. Stoga smatram da je potrebno biti oprezan da se ne upadne pod njegov utjecaj. Veliki francuski pisac, Baudelaire, jednom je rekao da je đavao našao izvrsnu strategiju da bi mogao djelovati na miru, i to tako što je sve uvjerio da ne postoji. Tako, kada osobe glume da ne vjeruju više u postojanje demona, on nažalost djeluje velikom slobodom”, rekao je kardinal Estevez.
Govoreći potom o aktualnosti Obrednika u današnjem okružju kardinal Estevez ističe da se mora razlikovati između dvije vrste djelovanja demona. “Prvo je djelovanje spektakularnije, a to je opsjednutost, đavolsko posjedovanje. To nije baš čest slučaj. No, s druge je strane svakodnevni đavolski utjecaj preko laži, korupcije, nasilja, razuzdanoga erotizma, itd. Da je đavolsko djelovanje uvijek prisutno nitko ne treba stavljati u sumnju. No, rekao bih da nije uvijek potrebno posegnuti za egzorcizmom, jer se egzorcizam obavlja pred izrazito posebnom i točnom pojavom, tj. opsjednutošću ili đavolskim posjedovanjem.”
Kardinal Estevez pojasnio je i to da je egzorcizam pridržan svećenicima koje odredi biskup za te zadaće. No, u Obredniku postoje i “privatne molitve koje svatko može moliti kako bi od Gospodina zatražio da udalji moć zloga. No, one ne mogu postati javnim i zajedničkim činima, jer su molitve osobe koja od Gospodina traži njegovu zaštitu, kao od Majke Božje ili svetoga Mihaela Arkanđela protiv zlih sila.”