Kijev-Zagreb, 20. 2. 2001. (IKA) –

IKA: Gospodine nadbiskupe, kako doznajem, upravo ste se vratili s jednoga od svojih pastoralnih putovanja u Ukrajini. Možete li nam nešto ukratko reći o tom putovanju i o stanju Katoličke Crkve u toj velikoj zemlji?

MONS. ETEROVIĆ: Upravo sam se vratio s pastoralnoga putovanja na jug Ukrajine, u Odesu i na poluotok Krim. Tamo sam pohodio katoličke zajednice i imao susrete s predstavnicima državnih vlasti i Ukrajinske Pravoslavne Crkve. Susret s katolicima spomenutih mjesta bio je veoma zanimljiv i dirljiv. Gotovo u svim mjestima koje sam pohodio, katolici su po prvi put mogli vidjeti i susresti se s apostolskim nuncijem, predstavnikom Svetoga Oca Ivana Pavla II. u Ukrajini. U većini posjećenih župa nema crkve nego se vjernici okupljaju u malim crkvenim stanovima ili kućicama preuređenima u kapelice. Na primjer, na cijelom Krimu samo dvije katoličke crkve, na Jalti i u Kerču, odoljele su vihoru rušenja sakralnih zgrada za vrijeme sovjetske vlade. Postoji i zgrada crkve u Sevastopolju, ali je ona nažalost za vrijeme komunističkoga režima pretvorena u kino dvoranu, a mjesne je vlasti još uvijek ne žele vratiti Crkvi.
Uputio sam se na Krim i kao hodočasnik jer su na tom poluotoku sahranjena dvojica papa mučenika: sv. Klement I., treći nasljednik svetoga Petra, koji je upravljao Crkvom devet godina (88.-97.), te sv. Martin I., koji je bio na čelu Katoličke crkve šest godina (649.-655.). Prema tradiciji, veoma živoj u Ukrajini, spomenuti su Pape pokopani blizu sadašnjega grada Sevastopolja. U predgrađu toga grada nalazi se poznato povijesno mjesto Hersones, posebno zanimljivo za kršćansku arheologiju.
Općenito govoreći, Katolička crkva je u Ukrajini u punom zamahu. Nakon pada komunizma i uspostave demokracije, u nezavisnoj Ukrajini postoji vjerska sloboda te se sve vjerske zajednice mogu organizirati i normalno djelovati. To vrijedi i za Katoličku crkvu koja u Ukrajini ima oko šest milijuna vjernika; pet milijuna grkokatolika i milijun rimokatolika. Nedavno je Sveti Otac imenovao dvojicu kardinala u Ukrajini: višeg nadbiskupa Lavova za grkokatolike Ljubomira Husara i nadbiskupa Lavova za vjernike latinskoga obreda Mariana Jaworskoga. I to je znak priznanja Katoličkoj Crkvi za primjerno svjedočenje za vrijeme komunističkih progona, a ujedno poticaj za daljnje pastoralno djelovanje, za novi polet u provođenju nove evangelizacije koja predstavlja veliki izazov i duhovnu potrebu za sve narode i države na početku trećega tisućljeća kršćanstva, posebno za one koji su desetljećima bili izloženi sustavnoj ateizaciji.
Katolička crkva u Ukrajini očekuje veliki događaj, to jest posjet Svetoga Oca Ivana Pavla II.

IKA: Kako teku priprema za taj povijesni događaj?

MONS. ETEROVIĆ: Postoje dva povjerenstva, crkveno i državno koja međusobno dobro surađuju. U dogovoru s predstavnicima Svete Stolice već je dogovoren program Papinoga pohoda koji će uskoro biti objavljen. Sveti Otac će prebivati u Ukrajini od 23. do 27. lipnja ove godine. Može se već sa sigurnošću tvrditi da će se susreti s predstavnicima državnih vlasti i s katolicima održati u dva grada, u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, i u Lavovu, povijesnom središtu Katoličke crkve istočnoga i zapadnog obreda. U spomenutim će gradovima Sveti Otac služiti dvije sv. mise, jedan dan euharistija će biti po latinskom obredu, a drugi po bizantskome. Na svakoj se predviđa koncelebracija svih ukrajinskih biskupa te velikoga broja svećenika obaju obreda. Bit će to znak katoličkoga crkvenog zajedništva u bogatstvu dviju velikih duhovnih tradicija, istočne i zapadne.
Za vrijeme putovanja, Sveti će Otac biti otvoren i za susrete s predstavnicima drugih Crkava i vjerskih zajednica.

IKA: Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovkoga patrijarhata protivi se dolasku Svetoga Oca. Hoće li taj tvrdi stav imati negativnih posljedica na pohod Pape Ivana Pavla II. Ukrajini?

MONS. ETEROVIĆ: Svetoga su Oca u Ukrajinu pozvali katolički biskupi, grkokatolički i rimokatolički, te predsjednik države, gosp. Leonid Kučma. U Ukrajini postoji velika katolička zajednica koja već godinama očekuje dolazak vidljivoga poglavara Katoličke crkve. Sveti se Otac ne može oglušiti na njihove molitve i pozive, tim više što je pohod Ivana Pavla II. usredotočen pretežno na susret s katoličkim vjernicima. Nažalost, pravoslavni je svijet u Ukrajini podijeljen, budući da postoje tri pravoslavne crkve, s dosta zategnutim međusobnim odnosima. To otežava ekumenski dijalog iako treba spomenuti da Sveta Stolica održava službene odnose s takozvanom kanonskom Crkvom, a to je Ukrajinska Pravoslavna Crkva.
Kako rekoh, predviđa se susret Svetoga Oca i s predstavnicima drugih vjerskih zajednica. U Ukrajini postoji Opće ukrajinsko vijeće crkava i vjerskih zajednica u kojem se nalaze predstavnici svih crkava i vjerskih zajednica koje postoje u državi: triju Pravoslavnih crkava, dvaju obreda Katoličke crkve, protestanata, židova, muslimana i drugih. To se vijeće sastaje redovito. Budući da se Sveti Otac ne može sastati pojedinačno sa svakim predstavnikom pojedine vjerske zajednice, razmatra se mogućnost skupnog sastanka Njegove Svetosti sa #!leaderima#! spomenutih vjera i vjerskih zajednica. Prema ustaljenom redu svi će oni biti pozvani, a od njih zavisi hoće li se odazvati.
Očito, katolicima u Ukrajini je žao što je Sinod Ukrajinske Pravoslavne Crkve pozvao Svetoga Oca da odgodi pohod u Ukrajinu. Oni ne razumiju razlog za takav stav i nadaju se da on nije konačan. Članovi Katoličke crkve u Ukrajini bili bi veoma zadovoljni kada bi se pravoslavna braća i sestre pridružili njihovoj radosti radi susreta s vidljivim poglavarom Katoličke crkve. Isto tako, katolici bi bili zadovoljni kada bi u Ukrajinu došao najviši poglavar Pravoslavne crkve. Oni bi bili spremni srdačno ga pozdraviti. Svima je poznato da Katolička Crkva gaji veliko poštovanje prema Pravoslavoj crkvi. Sam je Sveti Otac to nebrojeno puta ponovio, ne samo u crkvenim dokumentima nego i konkretnim činima. Dovoljno se sjetiti povijesnoga susreta u Bukureštu, godine 1999., između Pape Ivana Pavla II. i Teoktista, patrijarha Rumunjske Pravoslavne Crkve.
Uvjeren sam da će Papin dolazak imati veliko značenje za Katoličku crkvu, za Ukrajinu, ali i za odnose s Pravoslavnim crkvama. Posjet Ivana Pavla II. nije uperen ni protiv koga. Poznavajući dobro Svetoga Oca, vjerujem da će Njegova Svetost pozvati katolike da budu bolji katolici, a pravoslavce da budu bolji pravoslavci, jer jedino se između dobrih vjernika, katolika i pravoslavaca, može uspostaviti iskreni dijalog u istini i ljubavi. To je put na koji nas poziva Gospodin Isus koji je prije smrti molio Oca nebeskoga “da svi budu jedno” (Iv, 17,21). Svi smo pozvani moliti i raditi da se, unatoč svih problema, nastavi dijalog između naših crkava te da se u trećem tisućljeću kršćanstva uspije uspostaviti puno jedinstvo Katoličke i Pravoslavnih crkava. U tome će nam pomoći sjećanje na jedinstvo koje je postojalo u prvom tisućljeću kršćanstva, a osobito Božji blagoslov, jer je crkveno jedinstvo u prvom redu dar Duha Svetoga. (ika-tš)