Vatikan, 2. 12. 1998. (IKA) – “Nužnost promicanja sklada i kulture općeg dobra usko je vezana uz istinu Evanđelja i zahtijeva od biskupa ‘mudro i snažno duhovno vodstvo'”, istaknuo je papa Ivan Pavao II. obraćajući se biskupima iz Papue Nove Gvineje i Otoka Solomon s kojima je u utorak, 1. prosinca, slavio misno slavlje na kraju njihova posjeta “Ad limina”. U središtu Papina govora, u kojem se Papa pozvao na izlaganja biskupa na Izvanrednoj sinodi za Oceaniju, je traženje zajedničkog dobra, označeno novim “duhovnim rastom” ali i “trpljenjem”.
Sveti je Otac raščlanjivao rastući val nasilja koje u različitim oblicima u prostranome melanezijskom arhipelagu stavlja na kocku opće dobro društva: od rata na otoku Bougainvilleu, gdje je još uvijek potrebno iscjeljivati rane, do ozbiljne prijetnje “apaštva” osobito u gradovima, tribalizma, koji rađa duh osvete, korupcije, često manje vidljivom ali ne manje stvarnom i razarajućom, kao i podjela koje prouzrokuje širenje vjerskih sljedbi “koje se hrane ljudskim nadama i strahovima”. Te prilike odražavaju rasulo kultura i tradicionalnih vrijednosti.
Među najteže znakove društvenog zla Ivan Pavao II. označava snažne pritiske kojima je izložena obitelj i raširenu nezaposlenost koja u brojnim mladim ljudima izaziva frustraciju i “malo nade u budućnost”. U ovoj fazi evangelizacije arhipelaga, prožetog nasiljem i podjelama, velika se pozornost mora posvetiti katehezi i odgoju osobito na tri područja: obitelji, mladeži i onima koji su odgovorni za zajednicu.
Posebno je nužno poticati “snažni odgojni napor” u prilog podupiranju obitelji i katoličkoj školi. Kako bi mladi shvatili smisao “općeg dobra” potrebno ih je na prvom mjestu poučiti “najuzvišenijoj vrijednosti ljudskog života i apsolutnom dostojanstvu osoba”. Kako bi bili “dobri učitelji” moraju se poučavati za odgojitelje crpeći iz izvora opće Crkve kao i iz bogatstava mjesnih kultura.
U svojoj nedavnoj enciklici “Fides et ratio” (Vjera i razum) Ivan Pavao II. podsjeća da “bez postojanog intelektualnog odgoja vjera brzo prelazi u mit i praznovjerje koji predstavljaju plodno tlo za nasilje i podjele”. Vjera treba razum kako bi rodila kulturu poštivanja života i ljudskog dostojanstva, pravde i solidarnosti, zauzimanja za opće dobro. U tom složenom i osjetljivom kontekstu Papa biskupima i svim odgojiteljima ukazuje na “odlučujuću” vrijednost evanđeoskog “svjedočenja”.
U svom govoru Papa ponovno potvrđuje također i solidarno zauzimanje Crkve i upućuje ponovni poziv međunarodnoj zajednici za žurnu pomoć pučanstvu Papue Nove Gvineje, koje je prošlog ljeta pogođeno razornim podmorskim potresom koji je odnio tisuće života i koji danas zahtijeva veliki napor duhovne i materijalne obnove.