1. Radostan sam što se danas zajedno s vama mogu prisjetiti apostolskoga putovanja u Azerbajdžan i Bugarsku. U duši nosim duboki odjek na to putovanje. Zahvaljujem prije svega Gospodinu, koji mi je udijelio milost da ga mogu ostvariti. Zatim srdačna zahvalnost onima koji su ga omogućili: poglavarima dviju država i njihovih Vlada, građanskim i vojnim vlastima, svima onima koji su surađivali u njegovoj pripremi i realizaciji. Posebnu zahvalu upućujem pastirima Katoličke crkve u dvjema zemljama te je od srca proširujem na pastire Pravoslavne crkve kao i na vođe muslimanskih i židovskih zajednica.
Dio su bogate povijesne i kulturalne baštine azerbajdžanskog naroda velike religijske tradicije: zato je bilo lijepo susresti u Bakuu, glavnome gradu te zemlje, osim predstavnika politike, kulture i umjetnosti i predstavnike religija.
Katolička zajednica u Azerbajdžanu je, osim toga, jedna od najmalobrojnijih koje sam posjetio. To “malo stado” baštinik je drevne duhovne tradicije, koju miroljubivo dijeli s pravoslavnom braćom, među pretežno muslimanskim pučanstvom.

2. Zato sam, prisjećajući se susreta u Asizu, ponovio iz te zemlje, pravog mosta između Istoka i Zapada, svoj poziv za mir, insistirajući da se religije otvoreno suprotstave svakom obliku nasilja. Posebno sam u tijeku mise u Bakuu jasno zamijetio da i u Azerbajdžanu kuca srce jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve.

3. Moj posjet Sofiji poklopio se s blagdanom svetih Ćirila i Metoda, navjestitelja evanđelja slavenskim narodima. Od početka naviještanja evanđelja, Petrovu stolicu i bugarski narod ujedinjuje čvrsti most. Ta se povezanost učvrstila u proteklom stoljeću, zahvaljujući dragocjenom služenju ondašnjega apostolskog delegata Angela Roncallija, blaženog Ivana XXIII.
Moj posjet, prvi nekoga rimskog biskupa, imao je za cilj također osnažiti veze zajedništva s Pravoslavnom crkvom u Bugarskoj, na čelu s patrijarhom Maximom, kojeg sam imao radost sresti nakon posjeta patrijarhatskoj katedrali.

4. U Sofiji sam se zatim susreo s predstavnicima kulture, znanosti i umjetnosti u spomen na svetog Ćirila i Metoda, koji su znali divno povezati vjeru i kulturu, dajući odlučujući prinos nastanku duhovnih temelja Europe. Znameniti primjer toga spoja između duhovnosti, umjetnosti i povijesti je manastir Sv. Ivana od Rile, srce bugarske nacije i biser svjetske kulturalne baštine. Hodočasteći u to sveto mjesto, htio sam svečano iskazati poštovanje istočnom monaštvu, koje rasvjetljuje cijelu Crkvu svojim stoljetnim svjedočanstvom.

5. Vrhunac kratkoga, ali intenzivnog boravka u Bugarskoj bilo je euharistijsko slavlje na središnjem trgu u Plovdivu, tijekom kojega sam proglasio blaženima Kamena Vičeva, Pavela Žižova i Jozafata Šiškova, svećenike augustinijance, streljane u zatvoru u Sofiji 1952. godine, zajedno s biskupom Eugenijem Bosiljkovim, koji je proglašen blaženim prije četiri godine.
Ti hrabri svjedoci vjere, zajedno sa ostalim mučenicima prošlog stoljeća, pripravljaju novo proljeće Crkve u Bugarskoj. U toj se perspektivi smjestio posljednji susret s mladeži, kojoj sam ponovno predložio uvijek aktualnu Kristovu poruku: “Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost svijeta” (Mt 5,13-14). Krist sve poziva na junaštvo svetosti. Tako je i to moje apostolsko hodočašće zaključeno u znaku svetosti.
Neka Crkva u Azerbajdžanu i u Bugarskoj, kao i u Europi i u cijelom svijetu, zahvaljujući stalnom zagovoru Marije, Kraljice svetaca i mučenika, uzmogne širiti divni miris Kristove svetosti u različitosti njezinih tradicija i u jedinstvu jedne vjere i jedne ljubavi!