„Najlakše se obratiti kad je čovjek daleko od Boga, kada je netko tko ne vjeruje odjednom postao vjernik. Najteže obraćenje događa se kada je čovjek najbliži Bogu: svećenik, časna sestra, ti koji si svaki dan na misi. To obraćenje je jako teško. Teže je onima koji su stalno vjernici. Kada  kažeš, ‘Radim to i to, što mi još nedostaje da učinim’. Nedostaje blizina Isusu, Božja Riječ. Zato dolaze strah, nesigurnost, zato se često događa pustinja. Dozvoli Duhu Svetom da te zapali i da u pustinji nikne cvijet, ljiljan, kaže Sveto Pismo”, rekao je o. Arek.

Tragom spominjanja srca i bubrega u navještenoj Božjoj riječi susreta, o. Arek je rekao da su srce i bubrezi o kojemu govori Biblija povezani s našom savješću. „To je savjest čovjeka. Tu čujemo Božji glas, u našoj savjesti. Židovi nisu znali izreći savjest, zato su govorili srce i bubrezi: tu čuješ, tu osjećaš, govoriš s Bogom“, rekao je o. Arek, upitavši: „Kakvo je tvoje srce, u kakvoj kondiciji je tvoja savjest, tvoji bubrezi? Što se tu događa? Gledaš li to rendgenom, svaki dan čineći ispit savjesti? Preporučujem ispit savjesti kao vrsnu molitvu, taj rendgenski način gledanja svoga srca i bubrega”, potaknuo je o. Arek.

Tumačeći biblijski izvještaj o Lazaru, o. Arek je rekao da ime Lazar znači – Bog mi je pomoć. Potaknuo je vjernike da za sebe kažu: „Ja sam Lazar. Bože, dođi i pomozi mi. Ti si moja pomoć, ti si sve moje“.

Vulgata u izvještaju za mjesto gdje se nalazi bogataš kaže da je to pakao, ne neka rupa, bezdan. „Bogataš, a to može biti svatko od nas, nije imao vremena za Lazara. Njegovo srce je bilo zatvoreno za čovjeka koji je patio. Bio je do njegovih vrata i prolazio je pokraj njega, ali u srcu nije bilo pozdrava ni ljubavi prema Lazaru. Sv. Ivan od Križa govori da ćemo na kraju dana biti suđeni po ljubavi. Nećeš biti suđen po strogosti prema sebi, koliko si discipliniran, kako si pogledao, gore, dolje, kako si ruke držao, ne po tome. Nego po ljubavi”, poručio je o. Arek.

Lazar je jeo od onoga što je padalo s bogataševa stola. Ležao je u čirevima koje su lizali psi. „S jedne strane, suhi jezik bogataša koji vapi u paklu i želi rashladiti svoj jezik, s druge strane, psi koji dolaze lizati rane Lazara. Pas je za Židove nečista životinja. Ali, pas u Starom zavjetu simbolizira navještaj Božje riječi, što je malo čudno“, rekao je propovjednik. Podsjetio je da naziv redovnika dominikanci, dominikanis, znači Božji psi, Gospodnji psi, oni koji idu navješćivati Radosnu vijest. Jeremija i Izaija govore svećenicima Starog zavjeta: ‘Zašto šutite, morate lajati, poput pasa!’ To znači navješćivati Radosnu vijest ljudima. ‘A vi šutite, mudro šutite’.

Krasicki je pojasnio i usporedbu pasjeg jezika i jezika bogataša. „Ne možeš izaći sam iz svojih rana. Nakon grijeha, u tvom srcu nastaju rane. Osjećaš nestabilnost, više puta ispovijedaš isti grijeh, ali ne osjećaš u srcu da se nešto popravilo, da si zakoračio naprijed. Kako osjetiti u sebi da ti je Bog oprostio? Još uvijek mislimo da je sve što mi se događa posljedica moga grijeha. Dapače, prisilne misli dolaze nakon određenih teških grijeha i muče osobu. Umjesto radosti nakon sakramenta ispovijedi, izlaziš tužan. U tome ti je potreban drugi tko će te podići iz tvojih rana, tko će ih zacijeliti”,rekao je o. Arek, spominjući i Gideona, starozavjetnog patrijarha i suca iz Knjige o sucima.

„Kad je Gideon krenuo u borbu, odabrao je 300 ljudi koji su poput pasa pili vodu na potoku. To je bio znak da su ti ljudi slabi i Gideon ih je prepoznao kao najslabije ljude. Tvoje rane, to su tvoje slabosti. U tome što proživljavaš, nemogućnost izlaska iz grijeha, iz određenih situacija u obitelji, na poslu, kod kuće, Gospodin te poziva na suradnju i kaže ‘Možeš’. Pokupi svojih 300 slabosti i dođi kod mene, jer ti ćeš pobijediti kao što je Gideon pobijedio. Dobit ćeš bitku. Zato ti je potreban drugi – Božja riječ, sam Bog”, poručio je o. Arek.

Krasicki je poželio prisutnima da ih prožme Božja riječ, da je proniknu, da imaju pronicavo i izliječeno srce. „Dozvoli da Božja riječ poput psa izliječi tvoju ranu, tvoje čireve, tvoju slabost, sve zbog čega toneš, više ne možeš. Ali to može Božja riječ. Potrebna je i osoba koja će te podići. Nemojte biti bogataši u tom smislu”, rekao je o. Arek, opomenuvši da ne mislimo kako je neka osoba zaslužila da pokraj nje prođemo a da je ne pogledamo, odbacimo, jer ne poznajemo što je u nekoj osobi.

„Nemojte biti takvi bogataši. Možemo moliti puno krunica, ali ako nemamo ljubavi, uzalud sve. Toliko puta sam se uvjerio u to. Ako nema ljubavi, ništa sam. Bogataš je prolazio pokraj toga čovjeka. Nemoj ti tako proći. Tvoja dobra riječ upućena nekome podići će čovjeka i pomoći da njegove rane zacijele. Ako počneš dobro govoriti, tvoja riječ će ozdraviti drugu osobu. Na misi primaš Isusa u sakramentu, postaješ Božji liječnik, prenositelj Božjih milosti i liječiš svojim jezikom. Pobijedit ćeš. Nemoj nikad misliti da će te tvojih 300 slabosti nadvladati”, ohrabrio je o. Arek.

Preporučio je da ne mislimo kako nismo dostojni zamoliti Isusa za neku milost. „U svakom susretu s ljudima koji dolaze Isusu, nitko od ljudi koji su bili izliječeni, iscijeljeni, nije rekao ‘Ja nisam dostojan. Jesam li ja dostojan, Gospodine?’ Satnik je to rekao u drugom kontekstu. Možda osjećaš da si u pustinji poput Lazara, da je tvoj život pustinja, da tvoj život nema smisla. Možda si pokušavao podići ruku na sebe, u mislima. Ima toga i kod najsvetijih ljudi, najrevnijih ljudi, da dođe misao kako ništa nema smisla. U pustinji ćeš susresti život, ljubav. U pustinji nema života. A prorok Izaija kaže: ‘Neka procvjeta pustinja’. Jesi pokušavao tako reći svojim problemima?” potaknuo je o. Arek, rekavši kako mi gledamo u pustinju, u kamenčiće, pijesak, u neživot i kažemo – Ne može biti bolje.

„A prorok Izaija kaže – Može biti bolje! Pripremite put Gospodnji u pustinji. Svim svojim problemima reci poput proroka Izaije: Neka procvjeta moja pustinja, jer moj Gospodin dolazi! U toj pustinji Isus traži tebe. Tu gdje je bio vrt i raj, nakon grijeha đavao je ušao u raj. Nisu Adam i Eva bili izvan raja. Đavao je ušao u obliku zmije, stvorenja. Đavao se želi materijalizirati. On želi ući tu gdje je za tebe raj ući i ukrasti sve za sebe, raj preoblikovati u pustinju. Najčešće se zločinac vraća na mjesto zločina. Đavao se često vraća na mjesto gdje se dogodila pustinja nakon rajskog vrta”, upozorio je o. Arek.

Isus je išao u pustinju kako bi se borio s đavlom. Bio je od Duha Svetoga natjeran ići u pustinju. „Nije Duh Sveti rekao Isusu, ajmo se malo prošetati u pustinju, 40 dana, odmoriš se, nema nikoga. Ne, nego, nagnuo ga je Duh da ide u pustinju i bori se sa đavlom. Mislite da je Isus trebao 40 dana da pobijedi đavla? Da to nije mogao učiniti za sekundu? Mogao je Isus pobijediti đavla, ali 40 znači punina trpljenja, punina iskušenja. Punina patničke stvarnosti koja se događa svakome od nas. To znači tih 40 dana. Isus ima moć, jer je Bog, da Đavao i Zlo nestanu u trenutku.

Bog je jači od svega zla koje ti se događa u životu. I on će to zlo nadmašiti. Tu gdje se tebi događa zlo, u tvojoj pustinji, tu ćeš susresti Isusa. Tu ćeš susresti ljubav. Baš na tim mjestima. Zato što se Isus bori protiv zla, protiv đavla, umjesto tebe. On je na takvim mjestima prije nego što se sve tebi u životu izdogađalo. Isus je tu bio prije tebe”, poručio je o. Arek, istaknuvši kako „Đavao kao da stoji na vratima raja i sve želi okrenuti u pustinju, cijeli naš život okrenuti u pustinju. Sve što je uništio stari Adam, vraća natrag novi Adam, Isus Krist“.

Krasicki je rekao kako je prema midrašu, židovskoj priči, Bog Adamu i Evi na odlasku iz raja dao dar suza. Kad im bude teško u životu, pa zaplaču, tada će se sjetiti Boga i bit će im lakše. „Kad god bi Adam i Eva zaplakali, sjetili bi se Boga i poželjeli bi se vratiti u raj. Na kraju Ivanovog evanđelja Marija Magdalena dolazi u vrt i plače jer traži Isusa. I tu su suze i vrt. Tu gdje si u pustinji, tu se vraća radost Isusa sa zaručnikom jer Zaručnik traži tebe, svoju zaručnicu, u pustinji”, rekao je o. Arek.

„Nekad si u dolini smrti, a iznad doline su planine, brda. Pomisliš da bi bilo bolje da si gore. Ali ta dolina je za tebe zaštita. Gospodin je s tobom. On te želi spasiti. Ako sad prolaziš kroz tešku dolinu, brda koja su iznad tebe onemogućuju da te đavao uništi, brane te. Nemojmo zaboraviti da đavao želi uništiti čovjeka, njegovu obitelj, sve”, upozorio je o. Arek. Potaknuo je da se molimo svome anđelu čuvaru. „Gospodin je imao svog anđela čuvara u Getsemanskom vrtu prije smrti. I ti imaš svoga anđela čuvara. Mnogi su kao prvu naučili molitvu Anđele čuvaru mili. Vrati se na tu molitvu. To nije dječja molitva. To je molitva tvoje zaštite. Bog zna što je za tebe najbolje. Dao ti je anđela čuvara, iskoristi to. Čuvajmo se oholosti jer oholost, taština, uništila je vrt”, upozorio je o. Arek.

Krasicki je istaknuo i značaj zadobivanja potpunog oprosta. „Svaka duhovna obnova, križni put, župni blagdan je prilika za potpuni oprost. Kad moliš krunicu, litanije, kad pola sata kod kuće čitaš Božju riječ, kad moliš sv. Josipa i ideš na tu pobožnost u Godini sv. Josipa, dobivaš potpuni oprost.  Iskoristite tu priliku. Tada se uništavaju sve tvoje vremenite kazne. Ako na zemlji to ne činiš, kasnije ćeš morati duže ostati u čistilištu. Iskoristite priliku potpunih oprosta jer oni liječe tvoje tijelo, tvoju dušu i duh, nakon grijeha. Nažalost, svećenici o tome sve manje govore. Ispovjediti se, moliti  Vjerovanje i Oče naš na Papine nakane i pričestiti se. Tu gdje je sada pustinja tu će sve oživjeti, jer je to proročka riječ i ona se tiče tebe. Naš najveći problem je da mi ne vjerujemo tim riječima. Nemojte mimo svojih ušiju puštati Božju riječ koja iscjeljuje rane svakog dana. Kršćani zaboravljaju pročitati, primiti Božju riječ, a Božja riječ natapa da osoba postane drugi čovjek. Kad Božja riječ uđe u srce čovjeka, ona sve preokrene, izvrne naopačke – da bude dobro, bolje, da bude sveto”, poručio je o. Arek Krasicki.