Predraga braćo i sestre!
1. Malo prije je u vatikanskoj bazilici završila svečana euharistija prigodom svetkovine svetih apostola Petra i Pavla, u tijeku koje sam, prema drevnom i značajnom običaju, imao radost staviti “palije” nedavno imenovanim nadbiskupima metropolitima. Riječ je o obredu koji toga dana poprima posebnu rječitost, jer osvjetljuje vezu tijesnog zajedništva koje sjedinjuje ove visoke crkvene dostojanstvenike s rimskim biskupom, Petrovim nasljednikom.
Misao zajedništva i jedinstva osobito nas je sjedinila ovoga tjedna, dok se održavao Drugi europski ekumenski skup u Grazu, u Austriji. On završava upravo danas: ovih smo dana neprestano molili da bi se ostvarilo puno jedinstvo među svim kršćanima, odgovarajući na Kristov poziv u dvorani Posljednje večere: Da svi budu jedno.
Osjećam se obveznim biti vatrenim pokretačem toga jedinstva, svjestan poslanja koje je Isus povjerio Petru, prvom rimskom biskupu: “Učvrsti svoju braću” (Lk 22,32).
2. “O Roma felix” – pjeva današnje bogoslužje – quae tantorum principum es purpurata pretioso sangine…”, “O blažen Rime, štono te posvetila Prvaka ovih dvaju srca preslavna; u grimizu se njihovu rumeneći ljepote svijeta svega sam nadilaziš” (Himan Prve večernje).
Rim duguje svoju ljepotu i svoju duhovnu draž herojskom evanđeoskom svjedočanstvu svetoga Petra i Pavla. Sve to predstavlja veliku odgovornost za vjernike u Rimu i građansko poslanje, u postepenom razvoju to uspješno ističe.
Dobro znam da danas živjeti u ovom našem gradu donosi ne male nevolje, od kojih nerijetko trpi duhovna dimenzija. Upravo zbog toga zazivam svete zaštitnike, da bi Rim mogao potpuno razviti svoj poziv sveopćega grada, s najdubljim kršćanskim korijenima i s velikom otvorenošću uljudbama i ljudima cijeloga svijeta.
3. Nasljedujmo, predraga braćo i sestre, apostole Petra i Pavla. Nije dosta zvati se kršćanima, treba to i biti, tojest, ponašati se kako se Isus ponašao. Ovo, međutim, nije moguće bez milosti Božje.
Zazovimo, stoga, zagovor svetoga Petra i svetoga Pavla i Marijinu majčinsku zaštitu, da bi naša vjera postajala sve jača i misionarska, i da možemo biti, kao što reče Gospodin Isus, “sol zemlje” i “svjetlo svijeta” (Mt 5,13,14).