O. Bono Zvonimir Šagi jedan je od prvih i najdugovječnijih suradnika, autora i onih koji su na neki način kroz najteže razdoblje vodili Kršćansku sadašnjost. Najviši njegov doprinos KS-u je kroz uređivanje raznih periodičnih publikacija, primjerice aktualnosti Kršćanske sadašnjosti, gdje je oformio ekipu za novinarsko istraživanje koje je utrlo put mnogima koji su se kasnije profilirali u katoličkim medijima. Također  je dugi niz uređivao liturgijski časopis „Služba riječi” – građa za obnovljenu liturgiju. Višegodišnji je autor kolumne „Pitanje sadašnjega trenutka” u kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana, a u organizacijskom smislu najviše je pridonio svojim angažmanom kao predsjednik Upravnog i Nadzornog odbora KS-a i to u vremenu nakon demokratskih promjena od 1992. do 2009. godine, istaknuo je dr. Brebrić.

U nijednome trenutku, bez obzira na napredovanje njegovih zdravstvenih teškoća, nije prestao surađivati s KS-om pa tako i u posljednjem najnovijem broju Kane imamo njegov članak pod naslovom „Dijalog – ključ mira u sadašnjem vremenu”. Upravo je taj naslov nekako paradigmatski kada bismo željeli skicirati njegovo teološko djelovanje kroz sve ove godine. Naime, o. Bono je osobito teološki aktivan nakon Drugoga vatikanskog koncila, gdje je za njega ključan odnos Crkve i svijeta u teološkom pogledu. U središtu njegova promišljanja uvijek je bilo pitanje i potreba dijaloga. Poslijeratna generacija teologa u koje on također spada, koja je proživjela posljedice II. svjetskog rata a koja je bila svjesna situacije poslijeratnog razdoblja neprestano je nastojala oko dijaloga ponajprije među kršćanima unutar Crkve, a onda Crkve i društva, i naravno kršćana i drugih religija, da se neprestano pokuša kroz razgovor, dijalog i suradnju suprotstaviti tendencijama sukoba. Do zadnjih dana isticao je određene smjernice pape Ivana XXIII. u tome da se dijalog mora temeljiti na istini, pravednosti i ljubavi. U svojem teološkom radu kroz svoje knjige on je razradio te odrednice dijaloga.

O. Bono objavio je više knjiga u KS-u, čak tridesetak knjiga i kroz sve te knjige vidi se jedan doista izvanredni teolog koji nije bio u profesorskoj službi, ali koji je nastojao, osobito na području pastoralne teologije, unaprijediti pastoralnu praksu Crkve u suvremeno doba. Koji je također proučavao odnose u društvu. Dakle za njega su bila tri ključna izvora: jedan je bila patristička literatura i izvori, baština kršćanstva od početaka; druga je bila Drugi vatikanski koncil i treća je bila konkretna situacija u kojoj se nalazi Crkva i kršćani u suvremeno doba.

O. Bono bio je teolog i pastoralac za dijalog, koji je „hrabrio kršćane da sol ne obljutavi”. To je bilo težište njegova promišljanja uz nastojanje da se što više vjernika laika uključi u to djelo Crkve. A to u konačnici ima za cilj mir za ljude, mir za narode, mir koji je lokalnih i globalnih razmjera i koji možemo svojim angažmanom postići ako smo neprestano otvoreni tome dijalogu i ako neprestano ispitujemo svoju praksu, što je na kraju krajeva u temelju našeg kršćanskog poslanja.

O. Bono jako je cijenio svoga brata o. Tomislava Janka Šagi Bunića i njegovo teološko istraživanje i teološku erudiciju. Međutim, njihovo područje nije uvijek bilo isto, bilo promišljanja bilo istraživanja. O. Bono se naročito posvetio vjernicima laicima i preispitivanju njihove uloge u Crkvi i u društvu. Osobito je bio zainteresiran za konkretnu socio-političku situaciju u kojoj se Crkva i kršćani nalaze. Pa ga zato pamtimo u vremenu tranzicije, za vrijeme i nakon Domovinskog rata upravo po tome da je on prvi dizao kritički glas protiv nekih devijacija koje su se već tada događale, a mi smo tada u nacionalnom zanosu već možda olako prelazili preko tih stvari i zbog toga je i sam bio na meti kritike, kako u Crkvi tako i u društvu. Međutim, nije posustao, bio je uvjeren da pozivajući se na taj dijalog koji se odvija u istini, pravednosti i ljubavi ne može zapravo nikoga u konačnici povrijediti, istaknuo je dr. Brebrić.

Član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića o. Bono Zvonimir Šagi preminuo je 16. studenoga navečer u varaždinskoj bolnici.