O. Bono Zvonimir Šagi o radnom vremenu i kršćanskoj nedjelji u obitelji

U kolumni svibanjskog broja katoličkog mjesečnika Kana o. Bono Zvonimir Šagi osvrnuo se na dvije teme – obitelj i nedjelju u odnosu na rad, ocijenivši da ih se jedva može dobro promišljati ako ih se ne poveže u jedinstveni sklop, u kontekstu zbivanja u svijetu globalizacije i u našem, još uvijek tranzicijskom, traganju za uspješnim uključenjem u te za nas, male narode, nepovoljne, ali neizbježne procese. Ocijenio je stoga najvažnijim u našoj konkretnoj situaciji usredotočiti se na problem ispravnog vrednovanja rada u odnosu na čovjeka i njegovo puno dostojanstvo, dodavši da je u sadašnjem socijalnom kontekstu bitno da svaki čovjek ima mogućnost rada i da mu njegov rad omogući ne samo materijalni, nego i duhovni uspon kao slobodnoj i stvaralački otvorenoj osobi. U tom je smislu, smatra kolumnist, potrebno promisliti radno vrijeme i njegovu pravednu rasporedbu među osobama, ni previše, ni premalo, ništa na štetu čovjeka. Na toj istoj crti je i problem rada u nedjelju, koji šteti ne samo duhovnoj dimenziji kršćanskog svetkovanja nedjelje, nego ponajviše samom čovjeku, njegovu slobodnome razvitku kao osobe, obitelji i općenito ljudskom zajedništvu, pojasnio je. Kad je u pitanju poštivanje nedjelje kao dana počinka teško je usredotočiti pažnju samo na jedan sektor, npr. rada u trgovinama, a zanemariti druge slične sektore, koji čak mnogo više degradiraju nedjelju kao posvećeni dan, a osobito kao dan obiteljskog zajedništva, upozorio je. U svojoj je kolumni naveo da ono o čemu radno zakonodavstvo ne vodi dovoljno računa jest dostojanstvo čovjekova rada u obitelji za djecu. Pojasnio je da se taj rad za sada strukturalno ne vrednuje kao društveno koristan, pa se za njega ne osigurava ni vrijeme, ako već ne i novac, što osobito pogađa majke i očeve s više djece. Istaknuo je također da u sadašnjem neoliberalnom, previše individualiziranome društvenom modelu obitelj kao obitelj nije shvaćena ni tretirana društvenim subjektom, pa se briga za unutarobiteljski život gotovo uopće ne uzima u obzir, kad se formiraju gospodarski subjekti ili uređuju radni odnosi, a u našim tranzicijskim okolnostima posebno nedostaje u tom smjeru izgrađivana socijalno-etička svijest poduzetnika. Napomenuo je da na razini sadašnjeg stupnja aktivnosti našeg civilnog društva nedostaju nam udruge, primjerice, mladih obitelji koje bi se pojavile kao ozbiljni čimbenik u formiranju vrijednosnog standarda u tom pravcu. Kad je riječ npr. o neobazrivom nametanju nedjeljnog rada majki u trgovinama, takve bi poslodavce javno mnijenje moralo osuđivati i bojkotirati njihove trgovine, smatra kolumnist. Kršćansku nedjelju kao dan Gospodnji, istaknuo je, ne možemo shvatiti samo kao neradni dan, ona se i kao dan počinka povezuje s Bogom, ona je poziv i dar Božji čovjeku za vlastito cjelovito ostvarenje. (ika-kj)