O mons. Leopoldu Jurci kroz njegove zapise

Knjige je predstavila ravnateljica Državnog arhiva u Pazinu Mirela Mrak Kliman. Tim knjigama, zajedno s ponovljenim izdanjima djela mons. Bože Milanovića, nastoji se suvremenoj javnosti vjerodostojno približiti uvid u povijest Crkve i njezinog djelovanja u prvoj polovici 20. stoljeća na istarskome tlu. Knjige su objavljene u prosincu 2021. godine u izdanju Izdavačke kuće Josip Turčinović d.o.o., Porečke i Pulske biskupije te Župe Blažene Djevice Marije od Krunice iz Trviža.

Govoreći o knjizi „Moje godine u Istri pod fašizmom“, prijevodu sa slovenskog jezika, ravnateljica je istaknula da su izdanje priredili dr. sc. Barbara Riman, preč. mr. sc. Ilija Jakovljević te prof. Ivan Miškulin. Knjiga je objavljena slijedom ideje prof. Miškulina kojemu je to bila tema diplomskog rada 2016. godine, a dr. Riman mu je bila mentorica. „Do prijevoda i realizacije knjige došlo je slijedom suradnje s Inštitutom za nardonostna vprašanja iz Ljubljane, Podružnice Rijeka, uz potporu ureda Vlade Republike Slovenije za Slovence u dijaspori, nadalje u suradnji sa Slovenskom manjinskom zajednicom u Hrvatskoj, s Družinom d.o.o. te Porečkom i Pulskom biskupijom“, napomenula je.

Ravnateljica je u nastavku istaknula temeljne elemente životopisa mons. Jurce. „Rođen je u Braniku, u Sloveniji 4. travnja 1905. godine. Zbog očeve profesije, bio je stručnjak za poljoprivredu, obitelj se je često selila. Tijekom Prvoga svjetskog rata otac mu je bio uhićen kao austrijski vojnik, te je preminuo u zarobljeništvu. Majka je ostala sama sa sinom Leopoldom i dvije kćeri. Gimnaziju je pohađao u Trstu te u Šentvidu, kod Ljubljane. Maturirao je 1925., bogosloviju je završio u Gorici, zaređen je u Trstu 30. lipnja 1929. te je inkardiniran u Tršćansko-koparsku biskupiju. Prva svećenička služba bila mu je u Trvižu, s upravljanjem susjednim župama, potrajala je 16 godina, do 1945., kada preuzima i upravu Župe Beram, a kraće vrijeme upravljao je Župama Kašćerga i Zamask.

Nedugo nakon njegova preuzimanja župe Trviž počeli su prvi okršaji s državnim fašističkim vlastima. Najčešći razlog sukoba bilo je dijeljenje hrvatskog vjerskog tiska i poučavanje te vršenje liturgijskih obreda na hrvatskom jeziku. Glavnina  tih problema opisana je u Knjizi „Moje godine u Istri pod fašizmom“. Ravnateljica je spomenula da je za vrijeme župničke službe mons. Jurce u Trvižu trideset djevojaka iz tog mjesta odabralo redovništvo kao životni poziv, a šestorica mladića svećeništvo ili redovništvo, nikada prije ni kasnije nije bilo toliko zvanja u tome mjestu.

U studenomu 1945.,nakon razrješenja župničke službe imenovan je ravnateljem novootvorenog Biskupijskog sjemeništa u Pazinu. Uz mons. Božu Milanovića i mons. Josipa Pavlišića mons. Jurca je najzaslužniji za to znamenito djelo koje je bilo od neizmjerne važnosti za Crkvu u Istri, ali i za očuvanje hrvatskog i slovenskog katoličkog identiteta.

Poznat kao vrstan pastoralac, duhovnik i propovjednik često je pozivan u razne župe za predvođenje svečanih misnih slavlja, misija i duhovnih obnova. U srpnju 1947. godine komunističke su ga vlasti zatvorile na 15 dana, zbog održavanja duhovnih vježbi koje nije prijavio državnim vlastima. Ravnatelj sjemeništa ostaje do kolovoza 1950. kada biva imenovan župnikom Župe sv. Nikole biskupa u Pazinu i tu ostaje 12 godina. Obnašao je službu dekana, biskupskog savjetnika, bio je sudac crkvenog ženidbenog suda, duhovnik bogoslova, predavač pastorala, liturgike i patrologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Pazinu. Bio je konzultor  pazinskog apostolskog administratora mons. Dragutina Nežića. Uz dr. Božu Milanovića delegat je i apostolskog administratora jugoslavenskog dijela Tršćansko-koparske biskupije. Bio je jedan od odbornika i supotpisnika dokumenta Zbora sv. Pavla za Istru koji je potpisan u veljači 1946. uz još 55 svećenika kojim se traži pripojenje Istre Jugoslaviji.

Dužnosti pazinskog župnika razriješen je u rujnu 1960. te biva premiještan u Kopar gdje je umirovljen 1972. godine. Mons. Jurca bio je uzorna života, u svojim je propovijedima bio kratak, jasan i odrješit. Bio je poznat po narodnjačkom djelovanju i kršćanskim načelima, a tadašnje su ga tadašnje okupacijske vlasti u tome nastojale spriječiti.

U godinama službe u Trvižu napisao je knjigu „Moja leta u Istri pod fašizmom – spomin“ na slovenskom jeziku, a ovo je hrvatsko izdanje prvi prijevod. Knjiga donosi prikaz njegova života u Trvižu između dva svjetska rata. Knjiga je važni podsjetnik na povijesne okolnosti, a ovim prijevodom nastojalo se je knjigu približiti hrvatskoj znanstvenoj, ali i široj javnosti. Mons. Jurca preminuo je 22. veljače 1988. godine u Kopru gdje je i pokopan. Od časnih sestara koje su se brinule o njemu saznaje se da je u posljednji godinama  stalno spominjao Trviž.“

Ravnateljica je potom spomenula neke od naslova poglavlja, koja u knjizi dolaze nakon hrvatskog i slovenskog predgovora: Prve trzavice, Čiji su praznici?, Fašisti su izgubili, Odjeci u tisku, „Griješna“ mlada misa, Fogar nije napao Bauera, Mons. dr. Jakob Ukmar u Trstu, Susret s prefektom, Opasna društva, Talijanizacija hrvatskih prezimena, Nadbiskup Fogar odlazi, Skitnica o biskupu, Opet pitanje vjeronauka, Brojna sitna dodijavanja i druge naslove.

Ravnateljica je predstavljanje završila citatom samog mons. Jurce u kojem on sam govori o knjizi: „Knjiga sadrži samo jednu stranu mog duhovnog djelovanja u hrvatskoj Istri, borbu s fašizmom za očuvanje nacionalnog prava našega naroda. Kada bih opisivao svoje pastoralno djelovanje nastala bi još jedna knjiga. Iako je životni put svih svećenika težak i odgovoran poslanje nas koji smo djelovali u fašizmu bilo je neprimjereno zahtjevnije i pred poviješću odgovornije. Bili smo prisiljeni, pored dušobrižničkog djelovanja, braniti i spašavati narodnosnu bit naših ljudi. Bili smo u prvom redu sluge Božje, poslani da širimo Božju čast i skrbimo za spas povjerenih nam duša. Odmah potom čuvari i branitelji materinskog jezika i narodnog identiteta svojih vjernika jer bi to bilo povezano s duševnim pastoralom; i jer smo bili uzeti iz naroda i postavljeni za narod. Bili smo prisiljeni brinuti što narod jede i što ima, za narodnu bit i narodni lik, narodnu dušu i narodni opstanak“, završila je ravnateljica citat.

Govoreći o knjizi „Kronika Župe Trviž mons. Leopolda Jurce, 1943. – 1945.“ koju je priredio preč. mr. Ilija Jakovljević, te sastavio popisom žrtva II. svjetskog rata u Župi Trviž, ravnateljica je za početak istaknula upravo riječ priređivača pod naslovom „Nemoć režima i snaga Crkve“ u kojem je predstavljen povijesni kontekst onoga razdoblja kao i uloga istarskih svećenika u očuvanju hrvatskog identiteta u Istri te borbe protiv fašizma. Knjiga opisuje ulogu istarskog svećenstva u donošenju izvornih Pazinskih rujanskih odluka 1943. godine. Nadalje donosi prijepis Trviške kronike po godinama te detaljne komentare koje je priredio mr. Jakovljević na temelju literature i svjedočanstava ljudi župe Trviž.

Brojna su svjedočanstva prvi put zapisana i ona uz samu Kroniku važan su izvor za bolje razumijevanje povijesti Trviža u vrijeme II. svjetskog rata te danas dragocjen izvor istraživačima povijesti tog vremena i prostora. Mons. Jurca detaljno je zapisivao događaje u Trvižu, Pazinu ali i npr. Trstu; detaljno je zapisivao od čega ljudi žive. Bilježio je, primjerice, broj ljudi na misama. U kronikama je očito da život nije crno bijeli, prema zapisima razvidno je da nisu svi nacisti bili negativni. Naveden je primjer pomoćnika zapovjednika garnizon Trviž Stefana Arnolda Willija koji mu je više puta javio ključne informacije te je tako mnoge mogao spasiti od smrti, kao napr. vlč. Zvonimira Brumnića u Trvižu.

Ravnateljica je, citiravši dr. Ivana Milotića, naglasila da se „Jurcina kronika za Trviž sastoji od bilježenja činjenica na osobni način bez tumačenja i kvalifikacija. On se u kronici pojavljuje kao nijemi svjedok vremena te kao zapisivač svjedoči ono što je osjetio vlastitim čulima. Zbog toga Kronika Župe Trviž pruža neposredan, precizan činjenični uvid u ono što se događalo tijekom ratnih godina i pruža pregled na čitavu Pazinštinu u II. svjetskome ratu.

Ravnateljica je potom spomenula poglavlje „Oslobađanje okova prošlosti“ te vrijedan popis ubijenih i nestalih za vrijeme II. svjetskog rata iz Župe Trviž koji je sačinio mr. Ilija Jakovljević uz pomoć Trviške kronike i Matičnih knjiga. Ovo je prvi sačinjeni popis žrtva II. svjetskog rata i poraća za jednu Župu u Istri. Riječ je o 24 osobe koje su nestale ili su ubijene za vrijeme II. svjetskoga rata samo iz Trviške župe.

Kao ravnateljica arhiva koja govori svećenicima, stvarateljima arhivskih zapisa u župnim arhivima, istaknula je da su župni arhivi itekako važni. Trebamo se osvijestiti u pogledu čuvanja župnih spisa. Na temelju arhivskih zapisa izdana su mnogobrojna vrijedna djela. Zahvalnost dugujemo stvarateljima arhivskih zapisa, u ovom slučaju vlč. Jurci i onima koji su ih očuvali i predali današnjim generacijama, na raspolaganje za povijesna istraživanja.

Ravnateljica je na tragu predstavljenih izdanja najavila znanstveni skup o brojnim svećenicima koji su na područje hrvatske Istre dolazili iz slovenskih krajeva a koji su na tom prostoru djelovali duži ili kraći niz godina u 19. i 20. stoljeću. Cilj skupa je evidentirati, valorizirati i opisati njihov rad. Mnogi su zadužili stanovnike hrvatske Istre, ali zbog lokalne ograničenosti njihova rada moguće je pronaći samo parcijalne podatke.

Preč. Jakovljević je zaključno najavio i predstavljanje reizdanja djela mons. Bože Milanovića u skoroj budućnosti, te rada na drugim župnim kronikama iz II. svjetskog rata i popisu žrtava.