Rijeka, (IKA) – Prvo predavanje drugog radnog dana Teološko-pastoralnog tjedna “Naša Crkva i Domovina u svjetlu trećega Papina posjeta Hrvatskoj” u Rijeci održao je 7. listopada prof. dr. Milan Šimunović na temu “Obitelj u Crkvi – pastoral obitelji na prekretnici”. Crkveno razmišljanje kršćanske obitelji pod sakramentom ženidbe izrazio je papa Ivan Pavao II. u propovijedi na misi u Rijeci na Duhove 8 lipnja ove godine: “Vi se, pak, kršćanske obitelji ne ustručavajte – posebno svjedočeći načinom vlastitog života – predlagati istinski Božji naum o obitelji kao zajednici života utemeljenoj na ženidbi, to jest na postojanom i vjernom zajedništvu muškarca i žene, međusobno vezanim javno očitovanom i priznatom svezom”. Naglasak se želi staviti na istinski Božji naum u Obitelji. Cjelokupno planiranje pastorala obitelji treba usredotočiti na pomaganje obitelji kako bi bila u službi drugoga. Obitelj treba biti “subjekt”, a ne “objekt ” pastorala. Dr. Šimunović upozorio je na nužne sadržaje i metodičke pomake u redovitom pastoralu obitelji. To su: priprema za kršćanski brak počevši od mladih, postženidbeni susreti mlađih bračnih parova, duhovne obnove, bračni vikendi, obiteljske tribine, molitveni susreti, obljetnice vjenčanja, okupljanje svih bračnih parova, pastoralni zahvati u povodu krštenja, susreti s roditeljima, posjeti obiteljima u poteškoćama te posjet obiteljima i blagoslov kuća. Stoga svećenici vjeroučitelji i katehete trebaju poznavati obiteljsku problematiku, promicati poziv supruga u njihovu bračnom i obiteljskom životu. U današnjem vremenu potrebno je formiranje obiteljskih zajednica pri župama. To je moguće ostvariti kroz okupljanje u kućama ili u crkvenim prostorima i preko povremenog okupljanja svih obitelji. Nužni pastoralni zaokreti koji su potrebni odnose se na formaciju animatora, školovanje stručnjaka za obiteljski pastoral i povećana odgovornost župnika. Potrebno je pobuditi svijest cijele župne zajednice o potrebi kvalitetnog obiteljskog pastorala. Potrebno je donijeti razrađene programe za konkretne pothvate, formirati “obiteljske ekipe” i izraditi posebne programe i planove. Za novi obiteljski pastoral potrebno je i “Novo lice župne zajednice”.

Jutarnji rad nastavljen je predavanjem dr. Josipa Ćorića o “Obitelji u društvu”. Iznio je demografsku sliku Hrvatske i istaknuo kako je stanje loše. Samo protekle godine umrlo je gotovo 10.500 ljudi više nego se rodilo. Najlošija situacija je u Ličko-senjskoj županiji gdje je dvaput više umrlih te u Primorsko-goranskoj županiji u kojoj je lani ostvaren najveći negativni prirast. Jedino je u Splitsko-makarskoj županiji više rođenih za 547 djece. U 110 gradova je zabilježen pozitivni prirast, a u 430 gradova i općina negativni prirast stanovništva. Depopulacija i ubrzano starenje stanovništva Hrvatske događa se kroz četiri desetljeća prije srpsko-crnogorske agresije. Ratna je agresija pogoršala sve sastavnice razvoja hrvatskog stanovništva: prirodne, migracijske, strukturne itd. Obzirom na budućnost razvoja hrvatskog stanovništva od osobitog su značenja četiri međusobno povezana i ratom devedesetih godina proteklog stoljeća pogoršana demografska procesa koja se primjećuju na sveukupnom teritoriju Hrvatske: prirodna depopulacija, iseljavanje pod prisilom rata, neravnomjerna regionalna raspodjela stanovništva i ubrzano starenje stanovništva. Danas ni političarima demografske teme nisu zanimljive u lovu na birače, ali je taj problem važniji od gradnja cesta i gospodarskog rasta ili želje za ulaskom u EU. Problemi tradicionalnog braka posebno se uočavaju kod mladih, jer je sve teže naći posao i započeti samostalno živjeti, odijeljeni od svojih. Voljeti postaje pojam kojim se uglavnom opisuju emocije, a brakovi su općenito mjesta realizacije različitih energija koje vode puno računa o vanjštini, gdje se dosta lako iskazuju deprimirajući osjećaji, a teže su mjesta okrepe i utjehe. Zato se traže nekakve veze u kojima se osjećaju “slobodni” bez nekakvih prisila. Potrebno je ponovno otkrivati putove ideja i koncepata, strategija, važnost politike, stil temeljen na ravnoteži i obrazovanje koje vodi univerzalnosti. Danas među hrvatskim obiteljima dominiraju dvočlane i tročlane obitelji. Prema osnovnim prognozama dijete rođeno u Hrvatskoj krajem 20. stoljeća u 50% slučajeva neće imati ni brata ni sestre. Roditelji će ga uzdržavati najmanje 20-25 godina i stajat će roditelje i državu 100 puta više nego dijete rođeno prije 50 ili 100 godina, jer je tipično dijete rođeno u tom razdoblju u Hrvatskoj bilo gospodarski aktivno već u 5, a najkasnije u 10 godini. Stoga je po riječima dr. Ćorića kucnuo odlučni čas kad bi trebalo okupiti sve pozitivne silnice hrvatskog društva te poštenim naporima i radom ostvariti što možemo u ovom trenutku, dajući ispravne smjernice za slobodnu, sređenu, odgovornu i pravednu, ne slobodarsku i našminkanu, hrvatsku obitelj. Svatko bi i od nas trebao preuzeti materijalnu brigu za one najugroženije i zadužiti ih da i oni kad zarade svoj kruh rade na isti način s onima koji nemaju dovoljno sredstava, poručio je dr. Ćorić.
Predavanje “Obitelj u društvu” svojim su koreferatima nadopunili mr. Veronika Reljac govoreći o obiteljskim savjetovalištima i prof. dr. Nenad Hlača iznoseći nove trendove o hrvatskome obiteljskom zakonodavstvu. Rad u toj skupini animirao je mr. Petar Tomasić. Animator druge skupine bio je mr. Emil Svažić, a svoje koreferate iznijeli su vlč. Ivan Nikolić temom “Zajednica obitelji u župi”, pravnica Mirjana Banić temom “Supruzi kao nositelji pastorala obitelji” i mons. mr. Tomislav Šporčić koji je govorio o prikazu i analizi sadašnjeg stanja pastorala obitelji u riječkoj metropoliji.

Poslijepodnevni rad Tjedna otvorio je predavanjem na temu “Vjernik laik u Crkvi” doc. dr. Josip Grbac. U uvodu je istaknuo kako svi crkveni dokumenti govore o angažmanu laika u Crkvi. Ono što je problem jest kako se taj angažman ostvaruje. Poznati su nam problemi komunikacije klera i laika. U prvom redu se govori o tome što vjernik laik treba raditi u vijećima i crkvenim krugovima, gotovo mu je sve definirano što nije dobro. U nekim konkretnim koracima naša biskupija je pomagala desetak studenata koji su studirali u inozemstvu, a svoj će angažman aktivno nastaviti u crkvenom životu biskupije. Taj bi primjer trebale prihvatiti i ostale metropolije. Kad govorimo o Crkvi kao Božjem narodu, ulogu laika ne smijemo vidjeti samo u strukturama Crkve i njezinim vijećima, nego i šire. Ako pridonosimo kakvoći medija to je ujedno i angažman u Crkvi. Druga sekcija zaposlenja laika odnosi se na one župe koje imaju 2-3 tisuće vjernika. Treba zaposliti jednog volontera i trebalo bi vidjeti tko financira njegovu aktivnost. Ako nemamo alternative možda bi se moglo krenuti u otvaranje drugih institucija koje Crkva prati. Kod nas je problem i mentaliteta, to ne mora uvijek biti “čovjek s kolarom”. Izgleda da i u Crkvi trebamo uvesti probni rok i procjene vrijednosti ljudi s kojima radimo. Na učilištima treba uključiti dvopredmetne studije. Uz Teologiju novinarstvo, pedagogiju, filozofiju ili slično. Društvo će reagirati na takve pojave. Crkvi je jako važno tko i kako radi s djecom i mladima kad se radi o sektama, ovisnostima i moralnim vrijednostima. Stručne službe djeluju na poljima gdje djeluju i svećenici. Nije li to suviše ograničen način na gledanje, zapitao je dr. Grbac. Djelovanje Crkve morat će se proširiti i otvoriti misijama na ljude koji su izvan toga kruga. Tu je bitna stručnost svjedočenja i racionalnog tumačejna stavova i pogleda. Moraju znati zašto Crkva nešto zabranjuje. Mi “polako klizimo” na seminarskim sadržajima koji djeluju na ljude putem masovnog okupljanja, što ponekad i nije dobro, jer nam svojim “duhovnim životom” žele puno toga reći, upozorio je predavač. Tu je velika odgovornost na akademskim institucijama Crkve. Angažman laika treba javno podupirati i kad on djeluje izvan Crkve. Manje ćemo biti složni kad se zapitamo što s onim laicima koji nemaju evanđeoskih principa. U pitanju je težak proces. Predavač je zatim izložio i neke konkretne ponude: u komisije vijeća HBK uvesti što veći broj laika, osnivanje zaklada za školovanje laika, mjesto oženjenih đakona u angažmanu Crkve i pitanje angažmana u predškolskim ustanovama. Savjetodavnost jest u nekoj mjeri i obvezujuća, zaključio je dr. Grbac.
U nastavku rada po skupinama o temi “Vjernik laik u društvu” predavanje je održala prof. dr. Katica Ivanišević. Na početku je istaknula kako se pojam i poslanje vjernika laika ostvaruje kroz temeljnu jednakost svih kršćana. Svaki kršćanin primio je neki milosni dar koji služi za izgradnju konkretne zajednice. Roditelji, učitelji, nastavnici, novinari i političari trebaju biti sposobni utjecati na rast pojedinca i zajednice. Svoja iskustva mogu stjecati kroz župno-pastoralna vijeća, brojne skupove, tribine, okrugle stolove koji se događaju na temu uključenja vjernika laika u Crkvu. U društvu se vjernik laik ne može izdvojiti nego u njemu treba živjeti po Božjim zapovijedima. Politički sustav je osnova na kojoj se društvo formira. U doba komunizma je potpuno uništena osobna sloboda, a nakon njegova pada sami odlučujemo kako i što, stoga se pojavljuje djelovanje bez odgovornosti i pohlepa za novcem. Pojavom globalizma pojavio se osjećaj izgubljenosti. Izgubi se osjećaj i za dob tako da kroz drogu, medije i nemoralne vrednote mladež dosta pada. Živimo u društvu slomljenih vrijednosti. Političari u takvom društvu trebaju raditi po svojoj savjesti. Politička kultura kod vjernika laika je uska. Neophodno je pojačati ulogu katoličkog tiska u društvu. Dr. Ivanišević iznijela je zatim nekoliko bitnih aspekata o ulozi vjernika laika u društvu. Pravo na rad je osnovno pravo svakog čovjeka, stoga je potpuno opravdana briga pojedinca za svoju ulogu i sigurnost u društvu. Oko uvjeta o radu padaju ili ostaju glave. Ljudski rad je ključ za život i sredstvo za održavanje života. Aspekt propadanja društva je slab natalitet, jer se ne stimulira obitelji s više djece. Socijalni status i nemogućnost planiranja djece stvara velike probleme za obitelji. Obrazovanje danas nosi bitno novo značenje. Ono je nužnost i težnja suvremenog društva. Jedan od načina kvalitetnijeg laikata je i otvaranje katoličkih škola koje su traženije od ostalih zbog kvalitete i sigurnosti koje roditelji vide u krugu zdrave sredine za odgoj zdravih ljudi. Na kraju predavanja izneseni su i najvažniji statistički podaci u Rijeci o smanjenju djece, HIV-u, drogi, kaznenim i krivičnim djelima, te je istaknuta uloga kvalitetnih volontera koji bi pomogli u savladavanju toga negativnog trenda. Volja snaga i vjera mogu mnogo istaknula je dr. Katica Ivanišević. Kako bi se ta tema zaokružila i obogatila održana su i tri koreferata u skupini koju je vodio dr. Jerko Valković, a u kojoj su govorili mr. Željko Glavan o “vjernicima u politici, mr. Gordan Črpić o dosadašnjim iskustvima Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i dr. Milan Bogović o problematici laičkih udruga.