Predraga braćo i sestre!
1. Danas se želim s vama zaustaviti na svom apostolskom putovanju u Mađarsku u petak i subotu prošloga tjedna. Riječ je o mojem drugom pastoralnom pohodu toj zemlji, nakon 1991. Moj je prvi osjećaj živa zahvalnost: Gospodinu, nadasve, jer je svojom Providnošću vodio korake Petrova nasljednika i još ga jednom učinio hodočasnikom na putovima Crkve, suvremene Crkve koja slavi svoje početke, Crkve Dvijetisućite koja se sjeća svojih tisućljetnih korijena. Lozinka hodočašća bila je: Krist je naša nada!
Srdačnu zahvalnost upravljam predsjedniku mađarske republike, gospodinu Arpadu Gönczu, i drugim građanskim vlastima, za ukazani mi prijem. Obnavljam svoj zagrljaj mira i zajedništva s časnim pastirima Crkve koja je u Mađarskoj, osobito s opatom Pannonhalme i györskim biskupom te ga srdačno protežem na cijelu mađarsku kršćansku zajednicu.
2. Putovanje u petak i subotu bilo je hodočašće putovima Crkve kroz vrijeme: hod koji je pošao u prošlost, da bi osvijetlio sadašnjost i upravio se u budućnost. Putovanje unatrag tisuću godina da bi se usporedilo s naraštajem koji je prešao godinu 1000. da bi skupio njezina svjedočanstva i učinio ih blagom, na pragu već vrlo blizog trećeg tisućljeća. Crkva je stablo dubokih korijena: dok se proteže preko dvije tisuće, slavi u svakom dijelu svijeta najznačajnije trenutke vlastitog širenja kroz stoljeća u različitim narodima, prema poslanju Krista Uskrsloga. I ja sam, u tijeku svog papinstva, svjedok i promicatelj tog povijesnog sjećanja koje je jamstvo budućeg hoda. Eto zašto sam se uputio u Pannonhalmu i u Györ, tamo gdje mađarski narod čuva uspomenu svoje tisućljetne kršćanske baštine.
3. Pannonhalma je mjesto na kojem je podignut, na brežuljku Svetog Martina, najstariji mađarski samostan: istoimena nadopatija, koju su prije otprilike tisuću godina osnovali redovnici koji su došli iz Rima, subraća i učenici svetog Adalberta, praškoga biskupa, prvomučenika i zaštitnika Poljske, kojeg osobito štuju Česi, Poljaci i Mađari. Opatija Pannonhalma zajedno s vrlo mnogim drugim redovima svetog Benedikta koji rese europski kontinent, bila je stoljećima vrlo važan kulturni svjetionik koji je odigrao važnu ulogu u obrani slobode i istine, nadasve pred turskom navalom i, nedavno, u doba komunističke diktature. Slaviti njezino tisućljeće znači, u određenom smislu, sjetiti se i ponovno postaviti duhovne i uljudbene temelje Europe, čijem učvršćenju je znatno pridonijela benediktinska baština. U veličanstvenoj gotičkoj crkvi bila je održana jedinstvena svečanost bogoslužja Večernje: privlačan hram, pjevanje redovnika, snažno sudjelovanje vjernika, dali su izuzetnu rječitost tom molitvenom trenutku, toj svečanoj tisućljetnoj Večernji, za vrijeme koje se više puta molilo za jedinstvo kršćana.
Moje hodočašće u Pannonhalmu imalo je zapravo i značajnu ekumensku važnost. Drevna opatija, podignuta pri kraju prvog tisućljeća, svjedok je razdoblja u kojem su kršćani Istoka i Zapada još bili u punom zajedništvu. To nas potiče da se pripravimo za Jubilej dvijetisućite i da se sjetimo tog punog zajedništva da bismo zatim potpuno svladali kasnije podjele.
4. Györ je jedan od najstarijih mađarskih gradova, bogat spomenicima. Tamo je bilo veliko euharistijsko slavlje kojim je vladao lik Krista Dobroga Pastira, izvor povjerenja, nade i snage za ljude i narode koji se povjeravaju njegovu vodstvu.
U Györu, biskupiji osnovanoj u osvit drugog tisućljeća, u doba svetoga Stjepana Kralja, ponovno sam u mađarskoj Crkvi u ime Krista Dobroga Pastira, žarko potaknuo na nadu, pokazujući primjer tolikih, u prošlim desetljećima, koji su platili osobno također životom odupiranje nasilju i ugnjetavanju. Osobito, osim neustrašivog kardinala Jozsefa Mindszentya spomenuo sam, zaustavivši se na njegovu grobu, slugu Božjega Vilmosa Apora, györskog biskupa, koji je 1945. platio životom želju da obrani od sovjetskih vojnika neke žene koje su se sklonile u biskupiju. Proces za proglašenje blaženim ovog junačkog biskupa upravo se dovršava.
Svojim posjetom htio sam donijeti svjedočanstvo solidarnosti i podupiranja na osobit način časnim pastirima naroda Božjega u Mađarskoj, kojima sam ostavio poruku ohrabrenja za njihovo značajno djelo evangelizacije.
5. I ovaj put, predraga braćo i sestre, rimski biskup učinio se Kristovim glasnikom na putovima svijeta, u sigurnosti da je
Evanđelje riječ vječne istine o čovjeku i društvu, jedino čvrsto jamstvo slobode i solidarnosti u promjenama ideoloških sustava i političkih uređenja.
Išao sam dragom mađarskom narodu i njegovim pastirima u ime Kristovo koji je isti jučer, danas i uvijek, izvor nade i istinske duhovne, uljudbene i društvene obnove. Dok su mi još pred očima lica i mjesta tog mađarskog putovanja, drago mi je staviti sve osobe i zajednice koje sam susreo, i cijelu Mađarsku, pod zaštitu Presvete Marije, Magna Domina Hungarorum, da bi im ishodila da budu uvijek jaki i povezani u vjeri u Krista našu nadu!