Zagreb, (IKA) – Nekoliko je predavanja i rasprava na konferenciji “Kulturni turizam – vrijednost i značenje za Hrvatsku”, održano pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i uz podršku Turističke zajednice grada Zagreba u petak 22. travnja u zagrebačkom hotelu Sheraton, bilo posvećeno vjerskom turizmu te crkvenim muzejima.
Osim turističkih stručnjaka koji su istaknuli kako kulturni turizam prema kriteriju atraktivnosti ulazi u skupinu potencijalno vodećih proizvodnih grupa hrvatske turističke ponude, u raspravi je sudjelovao i predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije te direktor Dijecenzanskog muzeja, Riznice zagrebačke katedrale te Muzeja bl. Alojzija Stepinca mons. Nedjeljko Pintarić. U panel raspravi tako se uz druge muzejske projekte – poput Muzeja krapinskih neandertalaca, Muzeja vučedolske kulture, Muzeja sinjske alke, Kninski muzej te Prirodoslovni muzej u Metkoviću – predstavilo i sakralno kulturno blago.
“Od samih početaka svake biskupije postoji riznica. U ono se vrijeme nije govorilo o muzejima u crkvenom smislu, ali postojale su riznice gdje se čuvalo blago: uporabni predmeti, poput kaleža, križeva, biskupskih štapova i svega onoga što je u liturgiji bilo potrebno”, kazao je mons. Pintarić, posebno se osvrnuvši na Dijecezanski muzej, osnovan 1939. godine, a koji trenutačno nema postav, već je tri tisuće predmeta spremljeno u različitim depoima. Riječ je o vrijednim prikupljenim djelima koja su stigla iz župa Zagrebačke nadbiskupije, a ne vrhunskim muzejskim artefaktima koja su nastala po narudžbi naručitelja ili određenog muzeja. “Postav Dijecezanskog muzeja otvorio je 1942. g. nadbiskup bl. Alojzije Stepinac i tom prigodom rekao da unatoč tome što muze u ratu šute, u Zagrebačkoj nadbiskupiji se želi pridonijeti očuvanju kulturne baštine”, poručio je predstojnik Ureda za kulturna dobra.
Crkveni muzej može postati glavna referentna točka gdje se ljudi upoznaju s prošlošću i otkrivaju sadašnjost u njezinim najboljim i često skrivenim aspektima. To je ujedno i mjesto za koordinaciju aktivnosti usmjerenih na očuvanje prošlosti, poučavanje ljudi i evangelizaciju suvremenika na određenom području, čulo se na konferenciji. Njegova organizacija mora odražavati dinamične društvene, političke i kulturne stvarnosti određenog mjesta i zajednički osmišljene pastoralne planove za teritorij na kojem se nalazi. Kako bi se posjet crkvenom muzeju učinio sadržajnijim i dubljim, treba naglasiti blisku vezu između estetskih i religijskih aspekata, a nužno je da dođe do izražaja neraskidiva veza između izložene baštine i današnje stvarnosti Crkve i svijeta. Razgledavati umjetnička djela koje je iznjedrilo kršćanstvo nije isto što i razgledavati nalaze izumrlih civilizacija jer je mnogo od onoga što posjetitelj vidi usko povezano s današnjom crkvenom zbiljom.
Govoreći o vjerskoj komponenti turističke ponude mons. Pintarić istaknuo je nužnost suradnje Crkve i turističke zajednice: “Mnogo je segmenata gdje trebamo zajedno raditi, ne samo da bi se promoviralo ono što je Crkvi najvažnije – a to je pastoralna skrb – nego i prepoznavanje, kako je to sv. Ivan Pavao II. nazvao ‘čari ljepote’, onoga što je dobro, vrijedno i istinito. Svaki putnik želi se susresti barem s te tri komponentne na svojem putovanju, hodočašću.” Iznio je podatak da godišnje zagrebačku prvostolnicu posjeti preko milijun ljudi te najavio izložbu u Domitrovićevoj kuli u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti i Muzejom za umjetnost i obrt u svibnju.