Istina je prava novost.

O TREĆOJ FATIMSKOJ TAJNI

U prisnosti toga vjerskog susreta Papa je želio još nešto darovati Crkvi.

Fatima, 13. 05. 2000. (IKA) – U prisnosti toga vjerskog susreta Papa je želio još nešto darovati Crkvi. Na završetku misnoga slavlja, nakon pozdrava bolesnicima i euharistijskog blagoslova, pozvao je svoga najbližeg suradnika, državnog tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana da svima pojasni sadržaj i značenje takozvane “treće tajne”. Riječ je o viđenju simboličkog karaktera koje se odnosi na događaje u Crkvi u ovome stoljeću, posebno na Svetog Oca i atentat na njega. “Fatimska vizija ponajprije se odnosi na borbu protiv bezbožnih režima protiv Crkve i kršćana i opisuje strahovita trpljenja svjedoka vjere u posljednjem stoljeću XX. stoljeća. To je beskonačni Križni put koji predvode pape XX. stoljeća. Prema tumačenju malih pastira koje je nedavno potvrdila i s. Lucia, biskup odjeven u bijelo koji moli za sve vjernike je Papa. I on, teško koračajući prema križu, među leševima mučenika, biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i brojnih laika, pada na zemlju kao mrtav, pod pucnjevima vatrenog oružja”.
Papa nije želio sam o tome govoriti, jer je riječ o privatnoj objavi koja će to i ostati. Možda i zbog toga što se tajna odnosi izravno na njega, no sigurno nije mogao sakriti da ga je duboko dirnula.
Nakon misnoga slavlja i ručka s portugalskim biskupima i članovima svoje pratnje Papa je otputovao helikopterom do Lisabona. Svečanost oproštaja bila je jednostavna i bez službenih govora nakon koje je istoga dana oko 17 sati Papa zrakoplovom otputovao u Rim.
Francisco Marto rođen je 11. srpnja 1908. u Aljustrelu u blizini Fatime. Sveto je preminuo 4. travnja 1919. u obiteljskome domu. Bio je vrlo osjetljive i kontemplativne naravi te je svu svoju duhovnost i pokoru prikazivao za “utjehu Gospodinu”. Tijelo mu je bilo pokopano na župnome groblju sve do 13. ožujka 1952. kada su njegovi posmrtni ostaci preneseni u baziliku u Cova da Iriji.
Jacinta Marto rođena je 11. ožujka 1910. također u Aljustrelu. Umrla je na glasu svetosti 20. veljače 1920. u bolnici D. Estefania u Lisabonu nakon duge i teške bolesti prikazujući svoja trpljenja za obraćenje grešnika, mir u svijetu i za Svetog Oca. Njezino je tijelo 12. rujna 1935. svečano preneseno iz obiteljske grobnice barona Alvaiazerea na groblje u Fatimi u blizini groba njezina brata Francisca. Jacintini posmrtni ostaci preneseni su u grob pripremljen u bazilici Cova da Irije 1. svibnja 1951. (sa)