Vukovar, (IKA/TU) – Područje Vukovara nastanjeno je već od vremena mlađega kamenog doba, a najpoznatije je po Vučedolu, arheološkom lokalitetu udaljenom pet kilometara od Vukovara, po kojemu je dobila ime faza mlađeg bakrenog doba – Vučedolska kultura. Kasnije na tome području žive ilirska i keltska plemena, a bilo je značajno i u vrijeme Rimskoga Carstva kada se na Dunavu nalazi granica Rima prema barbarskim narodima. U ranom srednjem vijeku to područje naseljavaju hrvatska plemena, a arheološka istraživanja daju naslutiti postojanje naselja, preteče današnjeg Vukovara.
Grad Vukovar spominje se početkom 13. stoljeća kao Volko, Walk, Wolkov, hrvatski Vukovo, a od 14. stoljeća kao Vukovar. Već 1231. godine, medu prvima u hrvatskim zemljama, Vukovar je dobio status slobodnoga kraljevskog grada. Turci na svom pohodu 1526. godine, pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog, zauzimaju utvrde uz Dunav, pa tako i Vukovar. Za turske vladavine tu djeluju franjevci, okupljajući katolički puk. Vukovar je oslobođen 1687. godine. Nakon oslobođenja, u naredna dva stoljeća, Vukovar naseljava stanovništvo iz različitih krajeva tadašnje monarhije. Postaje administrativno i ekonomsko sjedište Srijemske županije. Grofovi Eltz kupuju vlastelinstvo i unapređuju proizvodnju, zemljoradništvo, vinogradarstvo i govedarstvo. Razvija se školstvo, grade konfesionalne i šegrtske škole kao i gimnazija; osnivaju se tiskara i štedionica; otvorene su ljekarna i bolnica. U gradu djeluju brojni književnici i likovni stvaraoci, a 1821. održana je prva predstava na hrvatskom jeziku, djelo Grge Čevapovića, gvardijana franjevačkog samostana. Značajna osoba na prijelazu stoljeća bio je kemičar Lavoslav Ružička, koji je rođen 1887. godine u Vukovaru, a 1939. dobio je Nobelovu nagradu za kemiju.
Početkom 20. stoljeća započinje industrijalizacija toga prostora. U razdoblju dva svjetska rata i poraća, vukovarsko područje ponovno prolazi kroz val naseljavanja. S radom započinje tvornica „Bata”, a razvija se i snažan radnički pokret. U gradu je bogat društveni život kroz mnoga pjevačka, sportska i čitalačka društva. U vrijeme II. svjetskog rata grad nije pretrpio veća razaranja. Nakon rata, nova vlast protjeruje njemačko stanovništvo, ali i pripadnike drugih naroda, koji nisu bili istomišljenici vlasti. Tako se mijenja nacionalna struktura vukovarskog kraja. Dolazi do nacionalizacije vlasništva i industrijalizacije koja se posebno očituje u radu kombinata „Borovo”. U gradu je uklonjen cijeli kompleks Hrvatskoga doma, koji je bio znak hrvatskog identiteta grada. Život u Vukovaru nije odudarao od života u mnogim drugim područjima Jugoslavije. Ispod naizgled mirne površine, krila se netrpeljivost koja se očitovala devedesetih godina 20. stoljeća.
Nakon demokratskih promjena u bivšoj Jugoslaviji, dolazi do napetosti na nacionalnoj razini koje kulminiraju barikadama na ulazima u sela s većinskim srpskim stanovništvom. Nemir se polako uvlači u sve stanovnike grada Vukovara i okolice. Početkom svibnja 1991. godine, u Borovu selu kraj Vukovara napadnuta je patrola hrvatske policije, ubijeno je 12 redarstvenika i na taj način počela je oružana pobuna dijela srpskog stanovništva. Usprkos nastojanjima da se situacija smiri, do eskalacije sukoba dolazi u kolovozu i rujnu 1991. Vukovar se našao u vrlo teškoj situaciji, okružen sa sjevera i juga neprijateljskim snagama, i samo jednom cestom povezan s ostatkom slobodnog teritorija. Kroz tri mjeseca herojskoga otpora, Vukovar je napadan sa više stotina tenkova i transportera, tisućama naoružanih vojnika i rezervista kojima su pridružene skupine domaćih pobunjenih Srba i različitih ekstremističkih postrojbi iz Srbije.
S druge strane, obranu Vukovara činilo je nekoliko stotina pripadnika Zbora narodne garde i policije, te oko 1000 dobrovoljaca iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, s više ili manje vojnog iskustva. Usprkos nepovoljnijem položaju, manjku naoružanja i streljiva, razorenoj infrastrukturi i svakodnevnom granatiranju, hrabri branitelji Vukovara odolijevali su višestruko nadmoćnijem neprijatelju. Nakon što je zatvoren jedini koridor prema Vukovaru, kroz sela Marince i Bogdanovce, situacija je postala kritična. Sve se više osjećao manjak vojnog materijala kao i drugih stvari potrebnih za funkcioniranje, napose bolnice i gradske infrastrukture. Čak i u takvoj situaciji Vukovar je odolijevao neprijateljskim napadima. Usprkos junaštvu branitelja, polovicom studenoga, neprijatelj sve više prodire u grad, da bi 18. studenoga došao do samoga centra, a nekoliko dana poslije slomio „džepove” otpora u drugim dijelovima grada. U bitci za Vukovar poginulo je oko 600 hrvatskih branitelja, mnogi su ranjeni i zarobljeni te su ili ubijeni na stratištima poput Ovčare i Veleprometa ili odvedeni u koncentracijske logore u Srbiju; oko trećine ukupnog broja branitelja uspjelo je izaći iz opkoljenog grada. Zbog velikog herojstva branitelja, koji su svoj grad i domovinu branili iz ljubavi i nade u bolje sutra i usprkos svim poteškoćama, gubitci neprijatelja u ljudstvu i tehnici, kao i udarac na moral, bili su nenadoknadivi. Mnogi analitičari slažu se kako je bitka za Vukovar spasila Hrvatsku. Među mnogim herojima obrane grada, posebno su se istaknuli Blago Zadro, Marko Babić, Jean-Michel Nicolier, liječnici Vesna Bosanac i Juraj Njavro, novinari radija Vukovar Siniša Glavašević i Alenka Mirković-Nađ. No, slobodno se može reći kako je svaki vukovarski branitelj i dobronamjerni stanovnik grada bio heroj svaki na svoj način.
Vukovar je bio okupiran u razdoblju od 1991. do 1997., kada je mirnom reintegracijom vraćen pod upravu Republike Hrvatske. Nakon toga, slijedi razdoblje obnove razrušenoga grada i povratka prognanoga stanovništva. Nakon svih događaja u vrijeme Domovinskoga rata, bilo je potrebno uložiti mnogo napora za socijalnu, društvenu i duhovnu obnovu grada. Veliku ulogu u duhovnoj obnovi imaju franjevački samostan i tri gradske župe: sv. Filipa i Jakova, sv. Josipa Radnika u Borovu naselju i Kraljice mučenika. Uspomenu na Domovinski rat čuvaju Memorijalno groblje, Vukovarska bolnica, Spomen-dom Ovčara te Memorijalni centar Domovinskog rata. Vukovaru i njegovim stanovnicima danas je najvažnije omogućiti gospodarsku i ekonomsku sigurnost, kako bi se, napose mladi, zadržali u gradu.
Suvremeni Vukovar obnavlja se na temeljima svoje bogate povijesti, herojstva njegovih branitelja i ustrajnosti njegovih stanovnika. Danas se u Vukovaru održava Filmski festival podunavskih zemalja, Etno sajam kao i mnoge druge društvene aktivnosti, koje svjedoče o nadi koja je utkana u grad-heroj Vukovar i u sve njegove stanovnike, kao i sve one koji posjećuju ovaj grad. Stoga se organizacijom Susreta hrvatske katoličke mladeži želi posvjedočiti nada u budućnost, usprkos svim poteškoćama s kojima se grad susreće, i na taj način hoditi stopama velikana toga kraja.