O. ŽELJKO BLAGUS U RIMU OBRANIO DOKTORSKU DISERTACIJU
Zagreb (IKA )
Zagreb, 5. 6. 1998. (IKA) - Karmelićanin o. Željko Blagus obranio je 2. lipnja pri Papinskome teološkom fakultetu "Teresianum" u Rimu, doktorsku tezu pod naslovom "Vječno Kristovo posredništvo u teološkoj antropologiji G. Marteleta i B. Sesbo((a". O. B
Zagreb, 5. 6. 1998. (IKA) – Karmelićanin o. Željko Blagus obranio je 2. lipnja pri Papinskome teološkom fakultetu “Teresianum” u Rimu, doktorsku tezu pod naslovom “Vječno Kristovo posredništvo u teološkoj antropologiji G. Marteleta i B. Sesbo((a”. O. Blagus rođen je 20. rujna 1967. u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu te otpočeo studij fizike na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Prekida studij fizike i ulazi u samostan te, nakon novicijata, završava dvije godine filozofskog studija na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. 1991. godine odlazi na studij teologije u Rim gdje je i diplomirao 1994. godine. Iste godine upisuje postdiplomski studij dogmatske teologije na Papinskome sveučilištu “Gregoriana” u Rimu, te magistrira 1996. godine na temu “Antropološki aspekti soteriologije nekih suvremenih teologa”. Unutar posebne dogmatske teologije izabire područje teološke antropologije, te doktorski ciklus upisuje na specijalizaciji teološke antropologije pri Papinskome teološkom fakultetu “Teresianum” u Rimu. Doprinos doktorske disertacije suvremenoj teološkoj znanosti sastoji se u tome da je autor na temelju soteriološko-antropoloških radova dvojice istaknutih francuskih teologa druge polovice našega stoljeća, “kristološkim zaokretom” na području teološke antropologije uspio teološki osvijetliti i produbiti jedan od temeljnih stavaka biblijske Objave: “Bog je ne samo Spasitelj čovjeka, on sam je i njegovo spasenje”. O. Željko Blagus svoju je disertaciju ukratko prikazao sljedećim riječima: “Srž kršćanstva nije skup nekih dogmi koje se moraju ispovijedati, niti je skup nekih moralnih propisa koji se moraju obdržavati, jer kršćanstvo nije ni teorija ili gnoza, a ni obredna ili zakonska praksa. Srž kršćanstva je osoba Isusa Krista, jer kršćane ne čini kršćanima ni puko razumsko ispovijedanje ili poznavanje nekih istina, a ni često materijalno obdržavanje nekih propisa. Kršćani su samo zato i samo dotle kršćani dok ih Krist čini takvima, dok ih suobličuje sebi. Kršćanstvo stoji ili pada s osobom Spasitelja. I zato je kršćanstvo jedino poistovjetilo Spasitelja i spasenje”.