Vatikan, 2. 11. 1997. (IKA) – “Korijeni antijudaizma u kršćanskoj sredini” naziv je međucrkvenog kolokvija koji se u Vatikanu održao od 30. listopada do 1. studenog. Skup je priredilo Povijesno teološko vijeće Odbora za Veliki jubilej 2000. Talijanske biskupske konferencije za pripravu za obilježavanje Velikog jubileja 2.000. Pozdravni govor održao je kardinal Roger Etchegaray a prvo je izlaganje bilo povjereno teologu Papinskog doma o. Georgesu Cottieru. Na tom je simpoziju sudjelovalo oko 60 znanstvenika svjetskog glasa.
Kako su već na početku istakli priređivači skupa, taj je trodnevni simpozij razmatrao kršćanske korijene anti-judaizma, a ne anti-semitizma. Ta je razlika vrlo bitna budući da se pojam judaizam odnosi na židovsku vjeru, dok se antisemitizam odnosi na Židove kao rasu.
Skup je također u javnosti potaknuo rasprave o ponašanju Katoličke Crkve u tijeku drugoga svjetskog rata. Tri dana prije početka simpozija, američka židovska ustanova za pronalaženje nacističkih zločinaca od Svetog Oca je zatražila da u tu svrhu otvori tajne arhive Svete Stolice. Naime, “Simon Wiesenthal Center”, zatražio je “neometan pristup arhivima Svete Stolice u tijeku pontifikata pape Pia XII”. U javnosti se sada raspravlja je li se papa Pio XII. mogao odlučnije javno suprotstaviti nacističkoj Njemačkoj i holokaustu, kao i o mogućem utjecaju takvih prosvjeda na odnose nacista i Crkve. U javnosti se također mogu čuti optužbe da je Crkva pomogla nacističkim zločincima pri njihovu bijegu nakon rata. Te i slične optužbe bile su čak krajem proteklog mjeseca temeljem udarnog članka njemačkog tjednika “Der Spiegel”. Službenici Svete Stolice i Njemačka biskupska konferencija nisu se posebno osvrnuli na taj članak. Glasnogovornik apostolskog nuncija u Njemačkoj izjavio je, pak, kako “nuncij nije želio trošiti svoje vrijeme” na razglabanje tog članka, jer je on “previše tendenciozan i polemičan”.
Papin govor
Predstavnike tog skupa, koji se u Vatikanu održavao iza zatvorenih vrata, primio je 31. studenoga papa Ivan Pavao II. U toj je prigodi istaknuo: “Rasizam je nijekanje najdubljeg identiteta ljudskog bića koje je osoba stvorena na sliku i priliku Božju. Ćudorednom zlu svakoga genocida protiv Židova pridružuje se zlo mržnje na Božji spasiteljski naum svijeta. I sama Crkva osjeća se izravnom metom te mržnje.” Papa je podsjetio i na enciklike pape Pia XI. “Mit brennnender Sorge” te pape Pia XII. “Summi Pontificatus”, istaknuvši kako ta posljednja “podsjeća na zahtjeve ljudske solidarnosti i ljubavi prema svakom čovjeku kojem god narodu pripadao”. Podsjetivši da je i sam Isus bio Židov, Ivan Pavao II. također je istaknuo “životnu povezanost” Staroga s Novim zavjetom bez koje ovaj posljednji ne bi imao nikakva značenja.
Završno priopćenje
“Kršćani koji popuštaju pred antijudaizmom vrijeđaju Boga i samu Crkvu”. Ta izjava stoji u završnom priopćenju toga međunarodnog kolokvija. Isto tako, činjenica da je simpozij održan u Vatikanu smatra se “okolnošću koja je posebno značajna i bogata nadom za budućnost dijaloga između židova i kršćana.” U priopćenju se navodi da je “prvotni cilj” znanstvenoga skupa”bio pripremiti ‘dossier’ koji se može podastrti Svetom Ocu”. “Obimnost proizišlih prinosa moći će, potom, pomoći mjesnim zajednicama u njihovom hodu” prema Svetoj godini 2000.
I upravo u duhu Jubileja, priopćenje ističe potrebu “ispita savjesti” i dodaje: “Tamo gdje nismo odgovorili na Božji plan, potrebno je zauzimanje glede obraćenja. Pogreške i nedostaci iz prošlosti ne smiju se više ponoviti u budućnosti”. A to podrazumijeva “pošteno priznanje činjenica”.
Zajedno sa Starim zavjetom priopćenje podsjeća da je jubilarna godina “godina milosti, koja donosi posvećenje i oslobođenje”. “Znati oprostiti”, dakle, “kao i znati moliti i primiti oproštenje, uvjet je koji oslobađa”. Tako “pamćenje više nije nositelj patnji već pronalazi svoju vezu koja je Božje sjećanje.” Zauzimanje za “pozorno iščitavanje Svetog Pisma” obilježilo je rad ova tri dana, koji treba shvatiti kao “dionicu dugog hoda”.